Na današnji dan 1913. godine preminuo je Miroslav Kraljević, hrvatski slikar.
Kao pripadnik tzv. Munchenskog kruga, uz Josipa Račića i Vladimira Becića, smatra se jednim od prvaka hrvatske moderne umjetnosti, koji je u Hrvatsku iz Pariza donio utjecaje Maneta i Cézannea te svojim brzim potezom i mračnim temama sugerirao početak ekspresionizma u Hrvatskoj.
Miroslav Kraljević rođen je 14. prosinca 1885. godine u Gospiću, u plemićkoj obitelji bosanskog podrijetla. Većinu je svoga djetinjstva proveo na relaciji Zagreb – Požega, gdje mu je djed obnašao dužnost predsjednika županijskog sudbenog stola. Već je od malih nogu u bliskom doticaju sa slikarstvom, na obiteljske večere kod strica Toše dolaze veliki umjetnici poput Celestina Medovića i Otona Ivekovića. Od rane je mladosti Kraljević bilježio svijet oko sebe, isprva crtajući olovkom i akvarelom, a kasnije je počeo i slikati.
Iako je stilski vrlo teško precizno odrediti utjecaje na Kraljevićevo slikarstvo, on sigurno predstavlja poveznicu između suvremenih pariških strujanja na početku 20. stoljeća i rađanja hrvatske moderne. On se doduše nije priklonio pariškoj avangardi, već se radije svrstao uz tzv. Nezavisne, grupu autora koji se u svom stvaralaštvu ne okreću budućnosti, već se inspiriraju prošlošću (uzori su im Manet, Courbet, Daumier, itd.).
Njihova opsjednutost Manetom zarazila je i Kraljevića, koji je njegovu specifičnu crnu boju (njemu posebno blisku zbog iščekivanja skore smrti) i tzv. kavansku ikonografiju unio u suvremena hrvatska strujanja. Svojim brzopoteznim slikarstvom i snažnim koloritom (u stilu Cézannea) te prikazima noćnog života (poput Maneta i Degasa) Kraljević je snažno utjecao na novu generaciju umjetnika u Hrvatskoj.
Njegove će slike među prvima vidjeti pripadnici tzv. Praške četvorice, koji upravo na tragu Kraljevićeva stvaralaštva pokreću hrvatski ekspresionizam.