Samo dva dana nakon priznanja u posjetu Hrvatskoj došao je talijanski predsjednik Francesco Cossiga. Bio je to prvi posjet jednog predsjednika samostalnoj i međunardonoj priznatoj državi Hrvatskoj.
Veliko Hvala velikom prijatelju Hrvatske Francescu Cossigi!
Već dva dana poslije međunarodnog priznanja, 17. siječnja 1992., Hrvatsku je posjetio tadašnji talijanski predsjednik Francesco Cossiga, koji je osobno donio talijansko priznanje hrvatske neovisnosti. Time je postao i prvi državnik koji je posjetio Hrvatsku od proglašenja njezine neovisnosti i samostalnosti.
U svojoj dugoj političkoj karijeri taj je osebujan političar bio član Demokršćanske stranke te je obnašao najviše državničke dužnosti više od 25 godina. Bio je ministar unutarnjih poslova u vrijeme ubojstva predsjednika Demokrščanske stranke i bivšeg premijera Alda Mora, zatim predsjednik vlade, predsjednik parlamenta i naposljetku predsjednik republike. Od početka rata u Hrvatskoj Cossiga je pozorno promatrao razvoj situacije, piše daniponosa.hrt.hr
Baš kao i papa Ivan Pavao II., smatrao je da bi izlazak Slovenije i Hrvatske iz Jugoslavije i njihov ulazak u Europsku uniju ojačao tradicionalno katoličko krilo u toj europskoj ekonomskoj i političkoj asocijaciji. Za opsade Dubrovnika osobno je htio probiti obruč talijanskim brodovima, ali mu to nisu dopustile talijanske službe sigurnosti pa je to u njegovo ime učinila ministrica Margherita Boniver.
Za posjeta Hrvatskoj predsjednik Tuđman odlikovao je Cossigu Veleredom kralja Tomislava, a Cossiga je Franju Tuđmana odlikovao visokim državnim odlikovanjem Redom viteza Velikog križa. Kao uvjereni kršćanin, Cossiga je posjetio katedralu i u pratnji kardinala Kuharića poklonio se grobu Alojzija Stepinca.
Zbog svojih zalaganja za Hrvatsku postao je počasni hrvatski veleposlanik. I poslije odstupanja s predsjedničke dužnosti Francesco Cossiga ostao je u prijateljskim odnosima s Tuđmanom, a Hrvatsku je posjetio još nekoliko puta.
Veliki prijatelj Hrvatske i predsjednik Italije Francesco Cossiga umro je 2010. u Rimu.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija