Sveti Luka Evanđelist nije bio jedan od apostola koji su pratili Kristov korak do muke i smrti na križu. Dapače, bio je poganin, nije poznavao Boga niti Riječ Božju. Pa ipak, doživjevši zahvat Duha Svetoga, koji ga u potpunosti obratio u novog čovjeka, postao je vrsni poznavatelj Krista i radošću nadahnuti navjestitelj Riječi koja znači Istinu.
Sveti je Luka bio rodom iz danas nemirima pogođene Sirije, prema Euzebiju, rodom iz Antiohije. Sveti Pavao, žarki obraćenik i gorljivi propovjednik Riječi, odabrao ga je za svog vjernog pratitelja i suradnika, u naviještanju Kristova nauka. Evanđelist Luka, iako ne proizašao iz izraelskog naroda, sa radošću je prihvatio povjerenu mu zadaću.
Sveti Luka je pratio sv. Pavla na njegovu putovanju u Rim o čemu nas izvještava u Djelima Apostolskim. S apostolom naroda bio je i sudrug njegova prvog tamnovanja u Rimu, ali isto je tako, trpio uz Pavla za vrijeme njegovih drugih okova također u Rimu kada su ga svi ostavili. Apostol sa žalošću piše Timoteju: “Jedini je Luka sa mnom” (2 Tim 4,11).
Luka se u Rimu vjerojatno susreo i s Petrom i s Markom, no na njega je ipak imao najveći utjecaj Pavao.
Ništa sigurno ne znamo o životu sv. Luke nakon Pavlove smrti. Sv. Epifanije ga je doduše učinio apostolom Dalmacije, Italije i Makedonije, sv. Grgur Nazianski evangelizatorom Ahaje, Metafraste, Egipta i Tebaide, no sve je to povijesno nepouzdano.
Sveti je Luka bio ljubljeni Kristov učenik iako Krista nije pratio dok je navještavao Riječ Života, no dobri ga je Učitelj nadahnjivao toliko da se u svakom njegovom retku ljepotom Lukine nadahnute riječi može osjetiti okus Kristove prisutnosti. Luka nam kao evanđelist pripovijeda tajnu glasnika Gabrijela poslanog Djevici Mariji da navjesti Radosnu vijest ljudskom naraštaju: onda i danas. Jasno nam Luka opisuje i Kristovo rođenje u štalici, njegov dječji san u tvrdim jaslicam,a te opisuje vjerno pastire i anđele koji navještavaju radost spasenja rođenjem Mesije. Vođen Duhom Svetim Luka nas usmjerava i uči kroz više prispodoba nego drugi evanđelisti, a jednako opipljivo kako nam prenosi ugođaj Kristova rođenja istom nam živosti opisuje Njegov povratak Ocu u nebeski Dom – uskrsnuće i uzašašće.
Dar koji je Luka dobio primanjem “duhovnog obrezanja” ne zaustavlja se na Evanđelju već svojim perom i riječi on ulazi i u Djela Apostolska – povijest prve Crkve. Preko veličanstva Kristova uzašašća na Nebo, do neprocjenjivosti bogatstva silaska Duha Svetoga nad apostole u obliku plamenih jezika. Stavlja nam pred oči mučno kamenovanje prvog mučenika za Krista, svetog Stjepana, te još jače potpaljuje u nama vjeru u snagu Božjeg djela kada prenosi obraćenje svetog Pavla, sve apostolove kušnje i zamke, patnje i radosti kojih je Luka većinom bio djeliteljem.
Na kraju, sveti je Luka evanđelist bio živući dokaz opipljivosti Kristove snage koja prodire u kosti, mijenja čovjeku nutrinu, preoblači mu dušu. Nije nikada koračao uz Krista, niti mu je gledao u lice, no svjetlo je Njegove Riječi i Života radosno primio i prenosio drugima.