18. siječanj 1992. Ervenik (Knin) – zločini nad Hrvatima u Domovinskom i II. svjetskom ratu imaju puno sličnosti

Foto: Grad Benkovac

Dana 18. siječnja 1992. godine hrvatsku javnost pogodila je strašna vijest okrutnom zločinu i ubojstvu hrvatske obitelji Čengić s dvoje malodobne djece. Zločin se dogodio u njihovoj obiteljskoj kući Erveniku između Obrovca i Knina.

Zločini nad Hrvatima Kninske krajine i okolice Obrovca izvršeni su na brojnim mjestima gdje je živjelo hrvatsko stanovništvo. Ista mjesta nastanjena Hrvatima teško su stradala i u II. svjetskom ratu na teritoriju NDH i u Domovinskom ratu na teritoriju RH. Istovjetnost mjesta zločina, žrtava i ubojica govori o kontinuitetu jedne zločinačke ideje i politike velikosrpstva u kojoj su žrtve Hrvati.

 

Nakon zločina obitelj ubijenih je trebala pokopati žrtve zločina, no i tada su Srbi iz Ervenika pokazali svoje lice zapriječivši put pogrebnoj povorci. Usprkos ljudskoj mržnji svoj mir i zadnje počivalište obitelj Čengić pronašla je u sjeni stoljetnih čempresa na mjesnom groblju Sv. Mihovila u Erveniku, na vjekovnim ognjištima Hrvata koji su posljednjih 100 godina bili žrtve velikosrpskog genocida u više navrata.

Kao i u Domovinskom ratu, i u II. svjetskom ratu Hrvati koji su živjeli u ovom dijelu NDH bili su žrtve srpske vojske. Tako je vojska jugoslavenskog kralja i vlade u izbjeglištvu (London) koja je djelovala na teritoriju NDH počinila brojne zločine tijekom rata. Đujićevi četnici izveli su masovni pokolj Hrvata već 1941. godine, kada su u gore spomenutom Erveniku zaklali sedam osoba, a njihova tijela bacili u jednu krašku jamu. Talijanska vojska ekshumirala je te žrtve i zatim ih sahranila.

Također, četnici iz puka “Onisim Popović” Dinarske divizije u selu Štikovu ubrzo nakon toga su zaklali i ubili 9 Hrvata.

Ova dva četnička zločina potaknula su daljnje bijeg hrvatskog stanovništva s područja Kninske krajine i smještaj hrvatskih izbjeglica u Knin (krajem 1941. godine bilo je u Kninu oko 3.000 izbjeglih Hrvata). Istu sliku vidjeli smo u Kninu i Kninskoj krajini i 1991. godine – masovni egzodus Hrvata ispred četničkog noža i jugoslavenske vojske, ovog puta s oznakom petokrake na glavi.

Danas u Erveniku gotovo i nema Hrvata. No, u Erveniku koji leži na obali rijeke Zrmanje je 1940. godine postojala katolička župa s preko 600 vjernika Hrvata sa sjedištem u crkvi svetoga Mihovila Arhanđela izgrađenoj još 1402. godine.

U predvečerje Domovinskog rata ovdje su živjela 53 Hrvata, dok je danas broj Hrvata sveden na jedva tri obitelji Đakulović i Ivanković, a nitko od obitelji Čengić više ne živi u Erveniku. Nekad većinsko hrvatsko mjesto doživjelo je sudbinu brojnih hrvatskih mjesta na području Kninske krajine  i samo nadgrobni spomenici na mjesnom groblju svjedoče da je nekad na ovom području živjelo pretežno hrvatsko stanovništvo.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr