Na današnji dan 18. svibnja 1887. u rodnoj Podgori umro je don Mihovil Pavlinović, hrvatski političar, svećenik i književnik. Obilazio je katolički puk i Hrvate Dalmacije i zaleđa budeći nacionalnu svijest i djelujući na prosvjećenju i podizanju hrvatskih sela iz gospodarske i druge zaostalosti. On je jedna od najvećih osoba hrvatske povijesti u 19. stoljeću.
Kao zastupnik u Dalmatinskom saboru (1861), u doba prevage Autonomaške stranke u Dalmaciji (preteča Orjune kao antihrvatske ideje u Dalmaciji), održao je prvi govor na hrvatskom jeziku. God. 1862. bio je jedan od pokretača i glavni suradnika glasila Narodne stranke Il Nazionale, periodico politico e letterario (s prilogom Narodni list), u kojem je objavljivao članke namijenjene najširim slojevima dalmatinskog puka radi buđenja njegove hrvatske nacionalne svijesti. God. 1865. bio je izabran za zastupnika u Hrvatskome saboru, a od 1873. bio je zastupnik u Carevinskome vijeću.
Njegova dugogodišnja borba za položaj hrvatskog jezika rezultirala je prihvaćanjem njegova prijedloga da se hrvatski jezik uvede kao službeni u sve dalmatinske državne urede (1883). Zauzimao se za hrvatsku samostalnost, cjelovitost i ustavnost u okviru južnoslavenske zajednice te za preuređenje Austro-Ugarske Monarhije na federalističkom načelu koji bi Hrvatima dao državni status. Osim političke, zapažena je i njegova prosvjetiteljska djelatnost i nastojanje oko otvaranja narodnih čitaonica.
Izjave don Mihovila Pavlinovića:
“Hrvatsko ime mrsko je i krvavo onomu koji neće hrvatskoga jezika, ni hrvatskoga prava. Na Hrvate mrze oni kojim se hoće gospodstva na hrvatskoj zemlji, nad hrvatskim narodom.“
„Sladak je materinski jezik; on iz srca izvire i srcu pust govori.”
“Zastavo hrvatska! Sinovi hrvatski rođeni daleko od sjene tvoje kad te poznaše, više te zaboraviti neće; mi tebe za živu glavu iz naših ruku pustiti nećemo.“
„Vi meni sjajno na susret pohitiste sa hrvatskim barjakom, da vam dvije–tri kažem kako je slavno i pametno prije svega u Hrvatskoj zemlji Hrvatom biti.“
„Braćo, ja sam primio vaš poziv da se odužim dugu ljubavi kojega prama vam dugujem odavna.“