Na ovaj sveti dan mislimo na križ muke i smrti našega Gospodina Isusa Krista. Čitanja i Muka po Ivanu uvode nas u tajnu otkupljenja. Tako častimo Sveti križ našega Gospodina kao znak pobjede nad smrću i nad svakim zlom.
U Sveopćoj molitvi donosimo pred Boga molbe cijele Crkve, jer je Isus Krist na križu privukao sve k sebi: ovdje su njemu, velikom Zagovorniku i Posredniku između čovječanstva i nebeskog Oca, svi ljudi prisutni. On prima sve naše molbe u svetoj žrtvi koju je za nas prinio Ocu iz ljubavi.
U svetoj pričesti imamo udjela u plodu njegove muke.
Biti kršćanin znači „vjerovati u to da Isusov put na drvo križa nije bio nikakav drveni put‟. Nije lako ići putem Isusove patnje. Ali, Veliki petak je neumoljiv. Bez poštede stavlja nam pred oči ovaj križ i sliku Raspetoga.
On mora izdržati mržnju mnoštva koje ga udara, podnijeti poniženje i u svojim mukama biva izručen pogledima i pogrdama. Isus je dakle još i danas razapet u mnogim našim sestrama i braći. Mi ne želimo zatvoriti oči pred Isusovim križem i pred križevima na kojima on danas trpi s nama i za nas. Danas kroz crkvu nosimo križ u prostor oltara, otkrivamo ga i triput pjevamo: „Evo drvo Križa na kom Spas je svijeta visio. Dođite, poklonimo se!‟ Mi želimo da Isusova patnja i nevolja naših bližnjih uđe pod našu kožu.
Stoga se približimo križu i bacimo pogled na Raspetoga.