Cilj velikosrpskih ideologa i vojske Jugoslavije je bio zauzeti grad Pakrac. Prema zajedničkim planovima velikosrba i JNA, Pakrac je trebao biti središtem SAO Krajine za Zapadnu Slavoniju koja je trebala biti pripojena Srbiji kao dio buduće Velike Srbije.
Važno je istaknuti, jer to mnogo govori i o karakteru posljednjeg i Drugog svjetskog rata, da su mnoge velikosrpske vojne jedinice sastavljene od etničkih Srba nosile nazive i partizanskih i četničkih jedinica, kao i da su se u agresiji na Hrvatsku služile imenima i baštinom partizanskog pokreta protiv „omraženih ustaša iz MUP-a i ZNG-a“. Tako postrojbe zapadnoslavonskih Srba koje se pripremaju za osvajanje Pakraca, pobunu protiv Zagreba i „ustaše Tuđmana“ su nosile imena 28. partizanske divizije, te 1. i 21. partizanske brigade.
No, kada je počeo Domovinski rat u Hrvatskoj i kada se dogodio prvi oružani sukob?
Na ovo pitanje malo koji će svaki Hrvat znati odgovor. Većina će reći da je to bio poznati događaj na Plitvicama nazvan „Krvavi Uskrs“ kada je poginuo prvi hrvatski redarstvenik, 31.ožujka 1991. No, prvi oružani sukob dogodio se mjesec dana prije u Pakracu 1. ožujka 1991. godine.
Naime, 1.ožujka 1991. u pakračkoj policijskoj postaji po naredbi njihova zapovjednika Jove Vezmara došlo je do razoružanja 16 policajaca Hrvata, a ostala četvorica su bila udaljena s dužnosti. A na današnji dan 2. ožujka reagirala je hrvatska policija MUP, tada jedine oružane snage u Hrvatskoj koje su bile u obrani suvereniteta RH, te ušla u Pakrac.
U Pakracu skinuta zastava Hrvatske i postavljena zastava Srbije
Uskoro je o ovom događaju bio obaviješten Zagreb, a zatim i postrojbe Specijalne policije u Bjelovaru. U pobunu se uključila i JNA koja je poslala svoje tenkove iz Bjelovara koji su tu večer prošli kroz Lipik i Pakrac kako bi demontirali svoju moć. Drugoga dana hrvatski specijalci koji su došli iz Bjelovara u jednoj munjevitoj akciji povratili su policijsku postaju u nadležnost hrvatske države. Na njih su tom prilikom zapucali pobunjeni srpski policajci s položaja na Kalvariji. Uzvratili su im hrvatski specijalci . U toj akciji zarobljena su 32 pobunjena policajca.
Pobunu dijela srpskog stanovništva predvodila je Srpska demokratska stranka (SDS) koja na području zapadne Slavonije počinje djelovati od ljeta 1990., nakon što su u Hrvatskoj održani višestranački izbori. Pobunjeni Srbi u zapadnoj Slavoniji radili su tijekom druge polovine 1990. i u 1991. godini na ustrojavanju ‘srpske oblasti’ SAO Zapadna Slavonija koju bi činio prostor nastanjen srpskim stanovništvom između rijeka Save i Drave. Cilj je bila okupacija tog dijela Hrvatske, etničko čišćenje, ubijanje i protjerivanje Hrvata, ali i Čeha, Talijana i svih nesrba, te pripojenje Zapadne Slavonije Srbiji kao posljednji i završni čin rata.
Autonomija Zapadne Slavonije kao put prema odcijepljenju i pripajanju Srbiji
Na području zapadne Slavonije uslijed političkih aktivnosti među Srbima izvršeno je izjašnjavanje o srpskoj autonomiji krajem kolovoza i početkom rujna 1990. u općinama, Daruvar, Garešnica, Grubišno Polje i Pakrac, a djelomično i u općinama Bjelovar, Kutina, Nova Gradiška, Novska, Orahovica, Podravska Slatina i Virovitica. U većem broju mjesnih zajednica i naselja općine Nova Gradiška, Novska i Požega održan je 20. siječnja 1991. referendum o priključivanju općini Pakrac i SAO Zapadna Slavonija. Srpski odbornici općine Pakrac 12. veljače 1991. odlučili su da se njihovoj općini priključe naselja iz općine Nova Gradiška, Novska i Požega.
Pakrac je trebao postati središte srpske autonomije u zapadnoj Slavoniji, koja bi obuhvaćala Daruvar, Grubišno Polje, Podravsku Slatinu, Požegu i Voćin.
U zapadnoj Slavoniji djelovale su općine Okučani (novoformirana od ”srpskog istorijskog i etničkog prostora Novske i Nove Gradiške”) i Pakrac (”čija je površina delom na teritoriji Hrvatske”). Krajinske vlasti smatrale su da njezin teritorij čine i općine Daruvar, Grubišno Polje i Podravska Slatina, iako je Hrvatska vojska u borbama krajem 1991. s tih područja potisnula srpske pobunjenike. Srpska autonomna oblast Zapadna Slavonija svoj krah je doživjela realizacijom operacije Bljesak (vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH). Započela je 1. svibnja 1995., kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana područja zapadne Slavonije. U samo 31 sat oslobođeno je oko 500 četvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac.
Na području ove ‘srpske tvorevine’ učinjeni su brojni zločini, a osobito je zloglasan bio logor Bučje i zatvor Stara Gradiška. Osim toga brojnji pokolji Hrvata, rušenje crkava, etnička čišćenje učinjeni na ovom teritoriju danas se vrlo malo spominju: Četekovci, Balinci, Čojlug, Voćin, Okučani, Kusonje i dr.
