Vlatko Pavletić rođen je 2. prosinca 1930 u Zagrebu gdje je i umro 2007.
Sveučilišni profesor, teoretičar književnosti, esejist i kritičar, političar; od 1990. godine i prvih višestranačkih izbora ministar prosvjete, kulture, tehničke kulture i športa; od 1992. godine član Zastupničkog doma Sabora RH, predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu i u isto vrijeme: potpredsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; od 1995. do 1999. predsjednik Hrvatskoga državnog sabora, zatim dva mjeseca privremeni predsjednik Republike Hrvatske, a od 2000. godine potpredsjednik Hrvatskoga sabora. Od 2004. u mirovini.
Godine 1972. , kao intelektualac „proljećar“, uhićen je sa skupinom dužnosnika Matice hrvatske (Tuđman, Đodan,Veselica, Gotovac i dr.) i zatim osuđen na godinu i pol strogog zatvora zbog “pokušaja rušenja i promjene državnog uređenja”. Kao spomen na taj zloguki dan osnovao je s kolegama, suborcima, utamničenicima udrugu “11. siječnja 1972.” čiji je prvi predsjednik izabran na četiri godine.