Na današnji dan 2. srpnja 1991. osnovane su 111. brigada ZNG-a iz Rijeke i 104. brigada ZNG-a iz Varaždina. Te dvije ratne brigade popunjene hrvatskim mladićima iz krajeva koji nisu bili zahvaćeni ratom dale su veliki doprinos obrani i oslobođenju Republike Hrvatske.
Bili su to dani kada je cijela Hrvatska „disala“ kao jedno tijelo u velikoj nadi da će se slaba i nenaoružana hrabrošću, slogom i žrtvom njezinih sinova obraniti od agresije koja je već počela u dijelovima „Lijepe naše“.
111. brigada Rijeka – obrana i oslobođenje Like
Današnji dan se uzima kao nadnevak osnivanja 111. brigade jer je dio Krčke bojne zauzeo položaje oko zračne luke Rijeka na Krku u cilju da spriječi desant jedinica JNA. Nekoliko dana kasnije predsjednik Franjo Tuđman je službeno potvrdio njen ustroj.
Krajem ljeta 1991. dio brigade odlazi na ličko bojište gdje dobiva prve zadaće: odbaciti četnike s prometnice Žuta Lokva – Brlog – Otočac i razbiti samu opsadu Otočca te potom produžiti napad u smjeru Brlog – Drenov Klanac – Glavace što je s uspjehom izvršeno.
Ostali dijelovi brigade imali su zadaću spriječiti prodor dijelova XIII. ozloglašenog Korpusa JNA u smjeru Rijeka – Grobnik – Delnice, te spriječiti spajanje tih postrojbi s onima iz Gorskog kotara.
Na ličkom bojištu brigada bilježi velike uspjehe: oslobađa Brlog i Drenov Klanac, a u žestokom sukobu sa tzv. Šešeljevim „Belim orlovima” ostvaruje pobjede kod Ramljana, te protjeruje četnike iz smjera Lipice-Glibodol.
Tako je sačuvana slobodna ključna prometnica Karlovac – Mala Kapela – Brinje – Vratnik – Senj.
Potpisivanjem primirja 1992. dijelovi brigade odlaze u Posavinu, a kasnije se vraćaju ponovno u Liku.
U Oluji 111. brigada dobiva iznimno značajnu i tešku zadaću koju u potpunosti izvršava: sudjeluje u oslobađanju Ličkog Osika, Urija, Polovina, Barleta, Vrebca i ostalih ličkih mjesta uključujući i dio zloglasnog četničkog uporišta Mogorić.
Od dana osnivanja do danas u bojnim je djelovanjima svoje živote položilo na oltar domovine 53 bojovnika, a ranjena su 282 pripadnika 111. brigade.
104. brigada Varaždin – osvajanje varaždinske vojarne kao ključ ratne pobjede Hrvatske vojske u jesen 1991.
Na današnji dan 2. srpnja osnovana je 104. brigada iz Varaždina. Prve borbene zadaće imala je u kolovozu 1991. kada su počele pripreme za oslobođenje vojarni JNA i naoružavanje vrlo slabo naoružanih postrojbi ZNG-a i MUP-a RH.
Prvi i najvažniji zadatak brigade bio je osvajanje varaždinske vojarne „Kalnički partizani“.
Varaždinska vojarna bila je izuzetno važna zbog velike količine naoružanja. Njeno osvajanje je značilo promjenu toka rata u Hrvatskoj zbog velike količine oružja koja je došla u ruke hrvatskim snagama.
Nakon sedmodnevne blokade vojarni u Varaždinu, 22. rujna napokon se predala i Komanda 32. korpusa, posljednja uporišta JNA u Varaždinu. Nakon predaje 32. varaždinskog korpusa, Hrvatska je došla u posjed sljedećeg naoružanja:
74 borbena tenka T-55
10 tenkova druge namjene (laki amfibijski tenkovi PT-76, tenkovi nosači mostova i dr.)
48 oklopnih transportera za pješaštvo OT BVP M-80
18 borbenih oklopnih vozila s protuzračnim topovima
10 VBR-a
180 topova kalibra manjeg od 100 mm i 30 haubica
više bitnica minobacača od 60,82 i 120 mm
oko 25 000 cijevi pješačkog naoružanja
oko 250 raznovrsnih vozila i inženjerijskih strojeva
stotine tisuća tona streljiva i eksploziva
veće količine sredstava veza i ostalog ratnog materijala.
Hrvatska je stekla ogromnu količinu oružja iz varaždinskih vojarni koja su upućena na bojišta od Vukovara, Osijeka, Vinkovaca do Like, Dalmacije i dalmatinskih otoka, a 104. Brigada otišla na je na ispomoć u Bjelovar. Nakon toga satnija dragovoljaca brigade odlazi u Nuštar, a dio brigade na pakračko-lipičko bojište.
U Oluji je sudjelovala u borbama u pokupskom kraju.
U Domovinskom ratu poginulo je 30 pripadnika brigade, a ranjeno 157 bojovnika.