Starija generacija sigurno se sjeća da su učili u školama Jugoslavije da su istaknutog vođu komunista i „narodnog heroja“ Marka Oreškovića ubili fašisti (četnici). Bila je to ideološka laž. No, suprotno tvrdnjama komunističke historiografije, nisu četnici ubili Marka Oreškovića-Krntiju. Njegove ubojice bili su komunisti Srđan Rodić, Dušan Jovičić i Jovica Šipka, članovi KPJ ćelije u Očijevu kod Drvara, koji su prethodno sudjelovali u masakrima Hrvata i muslimana koji su počeli ustankom 1941. godine.
Marko Orešković Krntija, poznati komunist, „narodni heroj“ i jedan od stupova partizanskog pokreta, ubijen je 20. listopada 1941. u selu Očijevu u blizini Drvara, mjesta na kojem je prethodno prilikom ustanka 27. srpnja 1941. izvršen genocid nad Hrvatima.
Ubili su ga ljudi koji su, kako su komunisti govorili, orijentirani “više četnički nego partizanski” (premda su bili komunisti i članovi Komunističke partije op.). Ubojice Marka Oreškovića, narodnog heroja iz Jugoslavije, su bili komunisti, ali to zapravo nije ni važno budući da se ustanici u NDH među sobom nisu tako dijelili.
Smotra četnika u „antifašističkom Srbu“
O tome svjedoči i smotra četnika u mjestu Srb, koje je u Jugoslaviji dugo figuriralo kao mjesto partizanskog i antifašističkog ustanaka protiv NDH. Srb je bio mjesto ustanka, ali ne antifašista u punom smislu riječi, već grupacija četnika, komunista i pljačkaša čija su prva meta bili Hrvati civili, a ne vojska NDH. U pokoljima u okolici Srba i Lapca izvršen je genocid nad Hrvatima. U „antifašističkom“ Srbu je, primjera radi, 23. listopada 1941. održana smotra četnika: radi se o četničkom Puku nacionalnog oslobođenja kralja Petra II. na čelu s Pajicom Omčikusom, jednim od vođa ustanka iz srpnja 1941. godine uz komunista Gojka Polovina. Četnici i komunisti na istoj strani, a meta im je goloruki hrvatski narod Like. Na četničkoj smotri bio je i Gojko Polovina, piše vecernji.hr
Kata Pejnović, poznata partizanka i „narodni heroj“, kao članica OK KPH za Liku sudjelovala je u organizaciji ustanka u Lici. Ona je o diferencijaciji i sukobu s četnicima progovorila u zborniku Lika u NOB-u 1941. godine, koje je objavilo Vojno delo 1963. godine. Kata Pejnović je, dakle, i 17 godina nakon završetka rata svjesno i javno lagala o ubojicama Marka Oreškovića Krntije. Krivnju je u svojim memoarima svaljivala na četnike iako su nju osobno, članicu KP, četnici tolerirali.
Gojko Polovina i Pajica Omčikus – komunist i četnik vođe ustanka Srba u NDH!
U konfuznim uvjetima ustanka koji je zahvatio područje Like i obližnje područje zapadne Bosne kao vođe ustanka može se prepoznati Gojka Polovinu, komunističkog generala i jednog zapovjednika zloglasne 6. ličke divizije NOVJ, te Pajicu Omčikusa, zapovjednika četničkog puka “Kralj Petar II.”
Tek nakon što su 27. siječnja 1942. godine partizani zauzeli Donji Lapac, koji su držali Talijani i četnici, i nakon što je poginuo Stojan Matić, došlo je do razlaza komunista i četnika u Hrvatskoj. Dotad su bili saveznici.
Istoga dana Gojko Polovina, koji je komunist postao tijekom studija prava u Beogradu i koji je po povratku u Liku postao sekretar kotorskog komiteta KP Gračac te se nametnuo kao jedan od zapovjednika ustanicima, krajem 1941. godine smijenjen je sa svih vojnih i partijskih dužnosti. Smijenjen je zato što su pod njegovim zapovjedništvom ustanici (četnici, komunisti i razne naoružane skupine ubojica) počinili strašne zločine i genocid nad Hrvatima.
Polovonu je Partija čak osudila na smrt, međutim partijska presuda nije izvršena. Krajem 1944. godine, kada je već došlo i do opće amnestije četnika i prelaska istih u partizane, Gojko Polovina ponovno je postao član Komunističke partije. Radio je u Beogradu i bio na visokoj funkciji, a 1952. doktorirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Njegova sestra Smilja udala se za poznatog političara Miku Tripala. Danas se smatra da je poznati Sinjanin Tripalo napredovao u političkoj hijerarhiji zbog toga što je, uz sposobnosti, imao i potporu hrvatskih Srba. Upravo zbog braka sa Smiljom Polovinom, prema nekim mišljenjima, Tripalo nije zaglavio u zatvoru nakon slamanja Hrvatskog proljeća.
Historiografija dvoji – je li ustanak bio primarno četnički ili komunistički?
Na kraju, historiografija do danas nije uspjela razlučiti je li ustanak u Srbu 27. srpnja 1941. godine bio četnički ili komunistički, ili oboje.
„Teško je reći. Kada bismo gledali nekadašnju komunističku historiografiju i kada bismo gledali sve te memoare bivših komunista, oni govore o vodstvu Partije i natruhama nekih četničkih elemenata. Kad se gleda četnička dokumentaristika i njihova pisanja, oni govore da je to bio četnički ustanak koji su im poslije preoteli komunisti“, kaže povjesničar dr. Mario Jareb.
Prema uglednom intelektualcu i povjesničaru prof. Ivi Bancu srpski ustanak iz 1941. uopće nije antifašistički te se ne smije slaviti u Hrvatskoj.
„Komunistička je historiografija njihove prvotne pokušaje (do zime 1941.), često protuhrvatske po karakteru, nazivala ustanički “nediferenciranim”, bit je da su se digli na oružje, ali ne fino i “internacionalistički k,ako to samo komunisti znaju”, tvrdi Banac.
Uostalom, suprotno tvrdnjama komunističke historiografije, nisu četnici ubili Marka Oreškovića-Krntiju. Njegove ubojice bili su Srđan Rodić, Dušan Jovičić i Jovica Šipka, članovi KPJ ćelije u Očijevu, koji su sudjelovali u kulenvakufskom masakru rujna 1941. godine, a u kojemu je ubijeno najmanje 1670 muslimana i 100 Hrvata, uključujući žene i djecu. Po jednom mišljenju Orešković je bio žrtva vlastite politike jer je promicao oružani ustanak na liniji srpskog nacionalizma. Njegova smrt još je jedan razlog zašto se ustanak u Srbu ne može predstavljati “antifašističkim” te uopće slaviti u demokratskoj Hrvatskoj.
Cijelu laž potvrđuju riječi pjesme, koja poziva na osvetu, a kojom se u Jugoslaviji širila laž o smrti Marka Oreškovića od strane fašista:
Cijeloj Lici žal u srcu bije
što joj nesta Ličana Krntije
Što joj nesta vođe od ustanka
prvog vođe Orešković Marka
Drug je Marko hrvatskoga roda
al’ je majka srpskoga naroda
Oj fašisti, žalosna vam majka
platit ćete Orešković Marka
Dobar junak u grobnici leži,
naše srce za osvetom teži.
Tekst se nastavlja ispod oglasa