Evo nas pred posljednjom nedjeljom Došašća kada palimo posljednju četvrtu svijeću koja simbolizira temelj kršćanstva: ljubav! Također, ovo je prigodni trenutak da proniknemo u svoja prostranstva i zapitamo se o našoj vjeri, o našoj nadi, o našoj ljubavi.
Koji je moj odgovor na Ljubav?
Sveti Franjo Ksaverski moleći je govorio: «Ljubim te, ne zato što mi možeš dati nebo ili pakao, nego jednostavno zato što si ti ti, moj kralj i moj Bog».
S četvrtom nedjeljom došašća nalazimo se neposredno pred svetkovinom Božića, svetkovinom Kristova rođenja. Ili, da se poslužimo riječima himna Časoslova u vremenu došašća poslije 16. prosinca kojima nas opominje na njegov drugi dolazak:
“Jer Krist je već pred vratima
Da vjernim nebo otvori
I krune svetim podijeli.”
Jedan divan liturgijski himan Istočne crkve, kojih je ona prepuna, glasi: „Kriste, što da ti prinesemo, kada ćeš se za nas kao čovjek roditi na zemlji? Svako od stvorenja, koja su tvoje djelo, donosi ti uistinu svoje svjedočanstvo zahvalnosti: anđeli svoju ljubav; nebo zvijezdu; mudraci svoje darove, pastiri svoje divljenje; zemlja svoje špilju; pustinja jasle.“
A ti, prijatelju? Što ćeš ti prinijeti Isusu za njegov rođendan?
Zar se ne bi na takvu preveliku Ljubav trebalo uzvratiti istom mjerom – ljubavlju i davanjem sebe Bogu i čovjeku? Sreća je to koja u riječ stati ne može za onoga tko tako čini.
Božić je velika prilika da uzvraćajući Bogu njegov dar Ljubavi istom mjerom ljubavi sami sebe tako obilato nagradimo, a sve na radost bližnjih i svega svijeta.
Tekst se nastavlja ispod oglasa