Na današnji dan 20. srpnja 1879. rodio se u Jastrebaskom dr. Vladko Maček, vođa hrvatskog naroda i HSS-a prije II. svjetskog rata. Za vrijeme njegovog djelovanja osnovana je Banovina Hrvatska kao rezultat želje Hrvata za samobitnošću i samostalnošću, te separacijom od terora srbijanskog režima u Beogradu. U Mačekovo vrijeme osnovane su i poluvojne postrojbe Hrvatske seljačke zaštite (HSZ), koje su trebale štiti Hrvate od predratnog najvećeg državnog terora u Europi – terora službenog Beograda, ali i brojnih paravojnih antihrvatskih organizacija kao četnika, orjune, mladojugoslavena i dr.
Teror koji je trpio hrvatski narod u Jugoslaviji bio je najveći u Europi: od batinanja preko 500.000 seljaka, stotina tisuća utmaničenika, te brojnih ubojstava hrvatskih političkih i intelektualnih vođa, te običnih ljudi.
Sve je to bilo djelo režima u Beogradu.
Vodstvo HSS-a u Kraljevini Jugoslaviji pokazivalo je tendencije k stvaranju poluvojnih, odnosno zaštitnih formacija, radi zaštite i samoobrane hrvatskih seljaka od nasilja režima. Radilo se o Hrvatskoj seljačkoj zaštiti (HSZ), svojevrsnoj poluvojnoj grani HSS-a. Hrvatska seljačka zaštita postojala je ukupno pet godina – od 1936. do 1941. godine – iako su se začeci te organizacije mogli djelomično uočiti već 1932. tijekom Šestosiječanjske diktature. Određene spontane »borbene grupe« HSS-a uspostavljene su nakon što je ugašen ustaški Velebitski ustanak 1932. kada je vodstvo HSS-a shvatilo da je hrvatski seljak spreman za oružani otpor režimu, piše vecernji.hr
Službeno se po nalogu vodstva HSS-a i Mačeka Hrvatska seljačka zaštita kao ilegalna organizacija formirala u travnju 1936. kao poluvojna organizacija hrvatskih seljaka te je s vremenom postala važan instrument vodstva HSS-a. Treba istaknuti činjenicu da je HSZ osnovan nakon gotovo dva desetljeća bezakonja i represije koji su vladali u jugoslavenskoj državi, nakon što je kralj Aleksandar onemogućio djelovanje političkih stranaka i nakon što je i sam Maček bio gotovo dvije godine u zatvoru.
Treba također uzeti u obzir da je HSZ uspostavljen, kao što je već spomenuto, kao odgovor na djelatnost poluvojnih organizacija koje su imale potporu režima, poput Mlade Jugoslavije i četničkih udruženja, koje su djelovale još od 1918. godine. Prve jezgre HSZ-a nastaju na području zagrebačke okolice i Hrvatskog zagorja te se zatim šire na ostala područja Hrvatske. Još prije Mačekova naloga za osnivanje HSZ-a postojala je u Zagrebu tzv. Mačekova garda koja je služila Mačeku radi njegove osobne sigurnosti i osiguravanju stranačkih zborova u kojima je on sudjelovao.
Nakon zadana naloga o osnivanju HSZ-a, on se kapilarno širio na područjima Savske i Primorske banovine (odnosno većinskim hrvatskim područjima) s primarnom ulogom zaštite hrvatskog seljaštva od nasilja režima (žandarmerije i četnika). Upravo je četnička prijetnja hrvatskom selu bila početni impuls osnivanja takvih stranačkih obrambenih postrojbi HSS-a. Početkom 1938. u hrvatskim gradovima pojavljuju se i postrojbe Hrvatske građanske zaštite kao dijela HSZ-a.
Banovina Hrvatska
Na kraju 1938. HSZ je bio već toliko dobro organiziran i uhodan da je njegova participacija u osiguranju velike pobjede HSS-a i Udružene oporbe na parlamentarnim izborima 1938. bila veoma značajna. Upravo su HSS i njegov hrvatski seljački pokret sa svojim brojnim organizacijama, osobito HSZ-om, doveli do pojave ravnoteže prema državnom represivnom aparatu. Nakon Sporazuma Cvetković – Maček 1939. godine i osnivanja Banovine Hrvatske HSZ dobiva značajan utjecaj u političkom životu Banovine. Stvaranjem Banovine Hrvatske Zaštita doživljava znatnu transformaciju, koju obilježava njezina službena legalizacija početkom 1940. godine. Sve je to dovelo do njezina naglašenijeg vojnog ustrojavanja obrazovanjem pješačkih, konjičkih, motoriziranih i obavještajnih odjela Zaštite i vlastitih vojnih škola, čime dobiva naglašeno vojničko značenje.
Budući da je HSZ postao s vremenom organizacija masovnog tipa, koja zauzima i dobiva sve veće značenje na hrvatskim prostorima u Kraljevini Jugoslaviji, a poslije i u Banovini Hrvatskoj, njegov je utjecaj u političkom životu naglo porastao. Treba spomenuti da su se takvi tipovi stranačkih militariziranih postrojbi primjećivali širom Europe. Sve je više jačao sveopći porast militarizacije političkog i društvenog života u zemljama u okruženju, pa i šire, u srednjoj Europi, gdje se također pojavljuju vojne ili poluvojne organizacije sličnog tipa u sklopu pojedinih stranka i njima inherentnoj ideologiji u višenacionalnim ili jednonacionalnim državama. Kako je rasla hrvatska moć u Jugoslaviji, osobito nakon osnivanja Banovine Hrvatske, tako su i planovi HSS-a prema HSZ-u postajali sve rašireniji i otvoreniji. Iako u početku formirana kao obrambena formacija HSS-a, Zaštita je trebala u konačnici postati, prema zamislima Mačeka i vodstva HSS-a, »hrvatska vojska«, kao dio vojske Kraljevine Jugoslavije, pri čemu bi njezina zadaća bila u prvom redu štititi hrvatske nacionalne interese u Jugoslaviji, teritorij, cjelinu i prava Banovine Hrvatske te ne dopustiti da se »kotač povijesti« ponovno pokrene natrag prema centralizmu i beogradskoj hegemoniji
Tijekom osnivanja Nezavisne Države Hrvatske, HSZ je postao ona snaga koja je u početku bila glavno oružano uporište ustaškog režima i pružila je posvemašnju podršku u uspostavljanju novih ustaških vlasti na velikom dijelu hrvatskih prostora, a osobito na području Bosne i Hercegovine. Takva njezina djelatnost uvelike je bila olakšana Mačekovim radijskim pozivom 10. travnja 1941. dužnosnicima HSS-a da se novim vlastima pokoravaju.
Tako je Hrvatska seljačka zaštita završila svoju povijesnu ulogu kao u biti nedovršena organizacija, i u praktičnom i u idejnom smislu. Iako možda tako nije namjeravala, u konačnici je slijedila sudbinu HSS-a, koji je izgubio svoju snagu i vitalnost na vjetrometinama Drugog svjetskog rata i nestao s tadašnje političke pozornice.
Cijeli tekst pročitajte ovdje