Karl Marx, Friedrich Engels, Clara Zetkin, Rosa Luxemburg, Karl Liebknecht, Kurt Eisner i drugi poznata su imena koje je komunistički pokret iznjedrio u Njemačkoj, ne samo na teorijskoj i ideološkoj osnovi, već i na stvarnim pokušajima – učiniti Njemačku komunističkom državom, te tako prebaciti pogubnu ideologiju smrti zapadno od SSSR-a u srce Europe.
Jedna od značajnih osoba koja je sudjelovala u ovim događanjima je Kurt Eisner njemački političar i publicist (Berlin, 14. svibnja 1867. – München, 21. veljače 1919.). Studirao književnost i filozofiju u Marburgu. Kao novinar najprije je pisao za Frankfurter Zeitung (1892–93), a od 1898. bio je izdavač lista Vorwärts, službenoga glasila socijaldemokrata. Za I. svjetskog rata prišao je Neovisnoj socijaldemokratskoj stranci Njemačke u Bavarskoj.
Sudjelovao je u studenom 1918. u revoluciji, kao i kasnije u proglašenju komunističke Bavarske Republike. Godine 1918–19. bio je predsjednik samozvane komunističke vlade u Bavarskoj.
Ubijen je u atentatu.
Njemačka revolucija naziv je koji se odnosi na događaje u Njemačkoj pred kraj i nakon završetka I. svjetskog rata. Njemački komunisti su u siječnju 1919. pokušali izvršiti revoluciju i prevrat po uzoru na SSSR. Digli su ustanak u Berlinu i krenuli su u borbu za vlast kao i boljševici u Rusiji. Međutim, nisu imali uspjeh. Revolucija nije uspjela i razbijena je, ali pogubna politička ideja komunizma i dalje se širila Njemačkom.
Unutrašnji oružani sukob između njemačkih komunista i socijaldemokrata doveo je do takve situacije da idućih godina više neće biti moguća nikakva suradnja između tih strana.
Poticaj za izbijanje revolucije je bila pobuna mornara u Kielu 4. studenoga 1918. godine, koja je potakla niz sličnih događaja širom Njemačke, odnosno stvaranje paralelnih organa vlasti po uzoru na ruske sovjete, prisilne abdikacije monarha njemačkih država koje je kulminiralo bijegom cara Wilhlema II. dana 9. studenoga 1918. u Nizozemsku, odnosno proglašenja republike od strane civilnih političara pod vodstvom Socijaldemokratske partije (SPD) u tadašnjem carskom Reichstagu. Dva dana kasnije je Njemačka potpisala primirje sa Antantom i okončala rat, ali su u međuvremenu počeli izbijati sukobi između socijaldemokratske vlade i radikalnih ljevičara, koji su tokom prosinca eskalirali u ulične borbe u Berlinu. Kako bi ugušili ljevičarsku pobunu, socijaldemokratska vlada se počela oslanjati ne samo na vojsku, nego i na desničarsku miliciju; uz njihovu pomoć su radikalni ljevičari u Berlinu, a poslije i po pokrajinama eliminirani.
Ljevičarski pokret i revolucionarna gibanja širile su se Njemačkom. U Müchenu je nakon toga 1919. godine proglašena Bavarska Sovjetska Republika. Nijemci tu državnu tvorevinu nazivaju Bayerische Räterepublik, pri čemu riječ Räte označava sovjete. Na čelu Bavarske Sovjetske Republike isprva je bio Ernst Toller, a predsjednik prve vlade bio je Eisner. Već nakon šest dana vlast su preuzeli ekstremni komunisti na čelu s Eugenom Levinéom. Komunisti su imali velike planove, poput osnivanja Crvene armije, ukidanja papirnog novca i davanja tvornica radnicima. Na Lenjinov prijedlog komunisti su u Bavarskoj uzeli taoce među visokim društvom. Krajem travnja smaknuli su osmoricu ljudi pod optužbom za špijunažu. Jedan od ubijenih bio je i knez Gustav von Thurn und Taxis, iz jedne od najuglednijih i najbogatijih bavarskih obitelji. Ubijena je i grofica Hella von Westarp.
Početkom svibnja slomljena je komunistička Bavarska sovjetska republika, a Levine je strijeljan.
U siječnju 1919. je bila izabrana tzv. Nacionalna skupština koja se sastala u Weimaru i izradila novi njemački Ustav poznat kao Weimarski ustav. Dana 11. kolovoza 1919. kada je Weimarski ustav službeno prihvaćen, tradicionalno se smatra krajem revolucije, odnosno početkom režima poznatog kao Weimarska republika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa