U drugoj bitci (od ukupni tri sa 250 000 poginulih) za belgijski grad Ypres 22.travnja 1915. njemačka vojska upotrijebila je prvi puta bojne otrove, a među više otrovnih spojeva dominirao je klor. U tom napadu bojnim otrovima umrlo je 5000 vojnika sila Antante, a preko 15 000 ozlijeđeno.
Mnogi vojnici koji su bili napadnuti klorom osjećali su posljedice do kraja života. Klor ipak nije bio toliko učinkovit koliko su Nijemci očekivali, jer se dosta brzo razrjeđivao, a stvaranje zelenog oblaka omogućavalo je prilično laku detekciju. S obzirom da je topljiv u vodi, pokrivanjem usta i nosa vlažnom krpom mogao se smanjiti učinak klora.
Nakon tog napada uporaba bojnih otrova je na bojištu zapadne Europe postala je uobičajena, pa su se tražili novi i učinkovitiji otrovi. Tako je uveden fozgen koji je bilo teže detektirati, a nakon toga i cijanovodična kiselina. Fozgen je bio najviše upotrebljavan otrov Prvog svjetskog rata.
Do kraja rata nastavilo se ratovanje ovim podlim i smrtonosnim oružjem, a najveću efikasnost imao je iperit na bazi sumpora koji je napadao i kožu.
Svi bojni otrovi uporabljeni tijekom Prvog svjetskog rata spadaju u grupu smrtonosnih bojnih otrova, a predstavljaju vrlo nehumano i podlo oružje u modernom ratovanju.
Zadnje izvješće o korištenju bojnih otrova došlo je i aktualnog rata u Siriji.
Spasonosna konvencija!
Svečano potpisivanje Konvencije o zabrani razvijanja, proizvodnje, gomilanja i korištenja kemijskog oružja i o njegovu uništenju započelo je 13. siječnja 1993. godine u Parizu. Od 13. do 15. siječnja potpisalo ju je 130 država, među njima i Republika Hrvatska. Stupila je na snagu 29. travnja 1997., a do 14. listopada 2013. potpisalo ju je 190 država.
Svaka se država stranka potpisom obvezala da neće nikad i ni u kojim okolnostima razvijati, proizvoditi, nabavljati, gomilati ili zadržavati kemijsko oružje niti ga, neposredno ili posredno, prenositi drugima.
Izvor: hrvatski-vojnik.hr/narod.hr