Današnji svetac je Ivan Kapistran, franjevac koji je obilježio vrijeme strašne najezde muslimanskih Turaka na kršćansku Europu. Upoznajmo lik jednog od najvećih ljudi tog vremena koji je obranio Europu u Beogradu i nakon toga umro u hrvatskom gradu – Iloku. U obrani Beograda najviše je bilo katoličkih križara. Oni su dolazili sa svih strana, najviše iz Ugarske, ali i iz Hrvatske, Austrije, Poljske, Češke, Njemačke. Glavni logor križarske vojske bio je kod Zemuna. Ova vojska bila je slabo opremljena. Konja gotovo da i nije imala, a prave ratne opreme veoma malo.
Važno je znati da su Turci prije toga osvojili tadašnju srpsku prijestolnicu Smederevo. Beograd je postao prijestolnica Srbije tek 1841. godine za vrijeme Obrenovića.
Prvo razdoblje djelovanja talijanskog franjevca bilo je kada su sv. Bernardin Sijenski i Ivan Kapistran kao odlučni Kristovi apostoli željeli tadašnjem narodu Božjem vratiti Kristov lik koji je sve više blijedio. Oni su bili vatreni propovjednici Božje riječi. Propovijedali su Krista po brojnim srednjoeuropskim gradovima. Narod bi hrlio u tisućama da bi čuo glas ovih Božjih ljudi kako mu s božanskim prosvjetljenjem tumače otajstva vjere. Njihove višesatne propovijedi nikog nisu umarale i puk Božji je sa zanosom upijao svaku njihovu riječ, njihovu vatrenu revnost za spasenjem duša. Mase bi bile ganute, u suzama okajavale svoje grijehe, a nakon propovijedi postavila bi se lomača na koju bi oni bacali sve ispraznosti koje su ih uvlačile u grijeh.
Drugo razdoblje djelovanja sv. Ivana Kapistranskog predstavlja njegova misija u Češkoj. U to se vrijeme raširio nauk krivovjernika Jana Husa, koji je nijekao bitne istine katoličke vjere – svećeništvo, sv. Misnu Žrtvu, Kristovu stvarnu prisutnost, štovanje Majke Božje i svetaca. Njegovi su sljedbenici – husiti, zauzeli važna uporišta u zemlji i provodili teror nad katoličkim pukom i katoličkim svetinjama. Sv. Ivan Kapistranski neumorno se, svom snagom trudio propovijedima privesti ove zalutale ovce u krilo Crkve. Nijedan napor nije smatrao uzaludnim i radio bi sve što je u njegovoj moći samo da suzbije, iskorijeni ovo krivovjerje i uspostavi jedinstvo u katoličkoj vjeri.
I treće razdoblje u djelovanju našeg sveca jest njegova misija za obranom kršćanske Europe od Turaka. Njihova je najezda potresla same temelje tadašnjeg ionako razjedinjenog europskog društva i bila je potrebna nadnaravna intervencija da bi se organizirala prava obrana. Za to je Bog podigao svojeg glasnika, proroka, vođu – sv. Ivana Kapistrana, koji će božanskim sredstvima postići ono što ljudskim sredstvima tada nitko nije uspio. On se neumorno, do posljednjeg atoma snage trudio okupiti i povezati kršćanske vladare i plemiće, dozivajući im u svijest nužnost jedinstva radi spasa kršćanstva pred bezbožnim neprijateljem.
Godine 1456. odlazi u Beograd (tada Nandorfehervar, ugarska utvrda) gdje moli i hrabri malobrojne branitelje riječima: “Napredovali ili uzmicali, zazivajte neprestano ime Isusovo. U tom imenu je jedino spas!“. Ohrabrena molitvama čudotvorca i sveca kršćanska vojska je porazila ogromnu vojsku od 150.000 vojnika sultana Mehmeda Drugog. To je smatrano istinskim čudom i odjeknulo je po cijelom poznatom kršćanskom svijetu.
Početkom rujna 1456. Ivan Kapistran dolazi u Ilok gdje ga je mnoštvo Hrvata i drugih Iločana dočekuje s veseljem. U franjevačkom samostanu osobno ga posjećuje u znak zahvalnosti čak dva puta i kralj Ladislav. U Iloku je i umro dva mjeseca kasnije te bio pokopan, a grad Ilok i grob svetog Ivana Kapistrana postao je mjesto rijeka hodočasnika i nebrojenih ozdravljenja i čuda koja su opisana u knjizi Čudesa Ivana Kapistrana u Parizu.
Godine 1526. svečeve relikvije nestaju iz Iloka i nisu pronađene do današnjeg dana.