Sveti Ivo (Ives, Yves ili Yvo) iz Chartresa (latinski: Ivonis Carnutensis), francuski biskup, redovnik augustinac i crkveni pravnik, rođen je oko 1040. u Beauvaisu (departman Oise, Pikardija, sjeverna Francuska), kao sin plemićke obitelji. Studirao je u Parizu i u opatiji Bec (Le Bec-Hellouin, Normandija) filozofiju i teologiju, a specijalizirao je kanonsko pravo.
Učitelj mu je bio glasoviti talijanski benediktinac Lanfranc, a studirao je zajedno s velikim teologom, svetim Anzelmom iz Canterburyja. Kanonik u Nesleu, postao je oko 1067. priorom regularnih kanonika augustinaca u samostanu svetog Quentina svoga rodnog Beauvaisa.
Za biskupa Chartresa (departman Eure-et-Loir), 96 kilometara jugozapadno od Pariza, izabran je 1090, a posvetio ga je papa Urban II.
Borio se protiv simonije (trgovine crkvenim službama) i pokazao se pravednim i časnim posrednikom u problematičnoj situaciji, u kojoj se našao brakolomni francuski kralj Filip I, koji se rastao s kraljicom Berthom Holandskom i htio se 1092. oženiti već udanom Bertradom od Anjoua. Zbog toga je biskup Ivo bio optužen za veleizdaju i nakratko zatvoren. Vrhunski crkveni pravnik, u sukobu između Crkve i države stao je na stranu pape Grgura VII, a nastojao je izmiriti kralja i papu.
Njegove pravne odluke postale su temelj i mjerilo crkvenog prava. Sačuvani su njegovi kanonski spisi, pisma i propovijedi. Preminuo je 23. prosinca 1116. u Chartresu, a pokopan je u kripti katedrale Naše Gospe. Ubrzo nakon smrti proglašen je svetim, a taj status potvrdio je 1570. papa Pio V.
Zaštitnik je svoga biskupskog grada Chartresa, kanonika i crkvenih pravnika.