Na današnji dan 1917. odigrala se jedna od velikih bitaka na Soči tijekom I. svjetskog rata, 12. po redu. Bila je bitka kod Kobarida gdje je sudjelovalo 41 talijanska divizija i 35 divizija njemačke i austro-ugarske vojske. Talijani su pretrpjeli strahovit poraz koji ih je skoro izbacio iz rata. Imali su preko 40.000 poginulih i 275.000 zarobljenih vojnika. Samo ovaj podatak govori o strahotama koje je Europa proživjela u I. svjetsko ratu, a o kojima se danas malo govori.
U bitkama na Soči sudjelovao je i poginuo veliki broj Hrvata.
Talijansko bojište je zbog svog brdovitog reljefa bilo najmanje pogodno za osvajanje u Prvome svjetskom ratu. Međutim, od 1915. godine talijanska vojska je pokrenula više od deset napada na austrougarske položaje. Iako su često imali puno više vojnika od neprijatelja, Talijani nisu uspjeli napredovati. Linija je bila od rijeke Soče do istočnog dijela današnje Slovenije.
Dvanaesta bitka za Soču, poznatija kao Bitka kod Kobarida krajem listopada 1917. bila je veliku uspjeh za Centralne Sile koje su tada skoro uspjele izbaciti Italiju iz rata. S velikom savezničkom pomoći, novi šef stožera Armando Diaz koji je zamijenio Cadornu, nastavio se boriti u Italiji. Do kraja Prvoga svjetskog rata, studenoga 1918. godine, pola od ukupnog broja talijanskih žrtava (300.000 od 600.000) se dogodilo upravo uz rijeku Soču.
Napad je počeo 24. listopada 1917. i njemački napadači u potpunosti su iznenadili Talijane. Međutim, zapovjednik obrane grada Kobarida, Luigi Capello, odlučio se na protunapad. Odlučio se na veliku agresiju, što će platiti velikim neuspjehom i ogromnim gubicima.
Skoro svi topovi su bili zarobljeni od strane Nijemaca i Austrougara. Saveznici su Talijanima poslali 11 divizija u pomoć – šest francuskih i pet britanskih. Savezničke divizije bile su podržane zrakoplovstvom. Ironično, katastrofa kod Kobarida donijela je Talijanima novu Vladu pod vodstvom Orlanda, te je zbližila talijansku naciju. Domoljublje je preplavilo naciju, a postojeća antiratovska bojazan je nestala.
Hrvatski pukovi u I. svjetskom ratu borili su se: na Drini protiv Srba koju su uspješno pregazili i prisilili srbijansku vojsku na povlačenje u Albaniju, u Galiciji protiv Rusa i od 1915. protiv Talijana na Soči pod vodstvom feldmaršala Borojevića.