Slavko Kvaternik poznat je po tome što je 1941. proglasio uspostavu NDH, u kojoj je kasnije bio najviši vojni časnik. Zanimljivo je da je upravo on 1918. bio na čelu hrvatskih oružanih jedinica koje su oslobodile Međimurje od dugogodišnje mađarske vlasti.
Prije toga su mađarske vlasti krvavo ugušile pobunu međimurskih Hrvata i strijeljali i objesili 105 domoljuba ovog pitomog hrvatskog kraja.
Na današnji dan hrvatske vojne jedinice ušle su u Međimurje. Bio je to Badnjak 1918., svega mjesec i pol dana nakon završetka krvavog Prvog svjetskog rata. Međimurje je do tada pripadalo Mađarskoj, točnije Kraljevini Ugarskoj (tako uobičavamo nazivati mađarsku državu prije 1918. godine).
Pod mađarskom vlasti Međimurje je bilo još od davne 1860., premda je etnički to bilo gotovo čisto hrvatsko područje sa preko 90% Hrvata. Uprava Mađara u Međimurju tamošnjem je hrvatskom stanovništvu predstavljala znatan problem jer je mađarski jezik korišten u svim službama, a on je vrlo različit od hrvatskog i predstavljao je veliku jezičnu barijeru. Hrvatska su djeca morala učiti mađarski jezik u školama, a najgore je bilo što mađarske vlasti nisu imale osobito poštovanje prema hrvatskom stanovništvu, koje su doživljavali kao strano i neravnopravno Mađarima.
Nakon Prvog svjetskog rata došlo je do raspada Austro-Ugarske, države koju smo dijelili i sa Mađarima. U Međimurju se tom prilikom pobunilo hrvatsko stanovništvo, želeći se pridružiti hrvatskim krajevima. Mađari su ustanak krvavo ugušili, strijeljavši ili objesivši čak 105 Međimuraca.
Na današnji dan konačno je stigao spas Hrvatima u Međimurju. Naime, naoružane jedinice iz Hrvatske stigle su preko Drave u taj kraj da ga oslobode od Mađara. Zbog brojčane slabosti, Mađari se nisu ni usudili suprotstaviti pridošlim hrvatskim snagama. Zanimljivo je da je na čelu hrvatske vojske bio nitko drugi do Slavko Kvaternik, kasnijeg najviše pozicioniranog časnika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Kvaternik je u to doba imao samo čin pukovnika iz nedavno ugašene austrougarske carske i kraljevske vojske.