Na današnji dan prije 29 godina selo koje je 152 dana zahvaljujući fanatičnoj obrani svojih vojnika, Mađara, Hrvata i stranih dragovoljaca, odolijevalo napadima JNA i četnika palo je u ruke okupatoru.
Laslovo, većinsko mađarsko selo, koje je od Osijeka udaljeno 19 kilometara, na prvoj crti obrane Osijeka bilo je 152 dana. Osim Hrvata i Mađara branili su ga dragovoljci iz cijelog svijeta.
Selo kraj rijeke Vuke, Laslovo, nalazi se na pola puta između Osijeka i Vinkovaca i staro je više od 800 godina. Prije rata imalo je svoju školu, poštu, zdravstvenu stanicu, željeznički kolodvor, vatrogasni i kulturno umjetnički dom, poljoprivrednu zadrugu, nogometno igralište, pekare, trgovine, gostionice, banku, svoje crkve i radnu organizaciju «1. MAJ», piše 24 sata
– Sve to bilo je na uporabu mještanima i onima koji su to kroz prljavi rat uništili. Laslovo je bilo većinom nastanjeno Mađarima i Hrvatima, a u selu je živjelo još i desetak drugih nacija, tako da je to bila jedna multinacionalna sredina u kojoj su svi pronašli svoje mjesto. Uglavnom su svi nešto radili, slavili i tugovali, jednostavno živjeli i umirali – prisjeća se Ladislav Kočiš, ratni zapovjednik obrane Laslova. Tako je, kaže, bilo sve do proljeća 1991.
– Onda su se mještani srpske nacionalnosti iz okolnih sela Palače, Ade, Silaša, Markušice počeli buniti protiv legalno izabrane hrvatske vlasti. Raznim pričama o ugroženosti te sve češće otvorenim prijetnjama zabrinjavali su mještane Laslova, a posebno kada su pojedinci mještanima najavili “Krvavi Uskrs” – govori Kočiš.
– Sredinom studenog od silnog granatiranja više nije bilo čitave zgrade, branitelji su se kretali samo onoliko koliko je bilo prijeko potrebno, životi svih u Laslovu visjeli su o tankoj niti. A onda je palo Ernestinovo i ostali smo u potpunom okruženju. Panike nije bilo iako su mnogi znali da je voditi borbu iz okruženja najteži oblik ratovanja. Svi branitelji bili su na svojim punktovima, na prvoj crti obrane ne samo vlastita života već i života onih koji tada nisu bili sa njima – objašnjava nam situaciju u selu Kočiš te naglašava da obećavana pomoć niti prvi niti drugi dan okruženja nije stigla.
Sve telefonske linije bile su prekinute, ali zato je iz susjedne Palače orilo «Marš na Drinu», kroz megafon sumanuto urlanje «Predajte se»! No, branitelji su ostali mirni, moral visok, nitko o predaji nije niti razmišljao, budnost je bila velika.
Odluka o proboju iz okruženja
Odluku o napuštanju sela u kojem je do rata živjelo 1370 stanovnika, i proboju do slobodnog Ivanovca donijelo je nakon četiri dana opsade zapovjedništvo obrane sela. Odluka je bila teška, no u samo nekoliko dana poginulo je desetak branitelja, ostali su bez hrane, streljiva i lijekova za brojne ranjenike.
Arkanovci zaklali šestero staraca
Prema Ivanovcu je krenulo 257 branitelja i civila i među njima 27 ranjenika. Proboj je započeo 23. studenoga 1991. godine oko 16 i 30 sati. Noseći na rukama svoje ranjenike, pod okriljem mraka i magle Laslovčani kroz polja kukuruza stižu do desetak kilometara udaljenog Ivanovca sljedeći dan oko 5 sati ujutro. U isto vrijeme u Laslovo ulaze četničke snage na čelu sa Željkom Ražnatovićem Arkanom. Tri starice i tri starca nisu napustili dom. Arkanovci su ih zaklali, a selo sravnili sa zemljom.