Ljudevit Gaj je 1832. u Zagrebu okupio skupinu mladih ljudi, kojoj se od starijih pridružio grof J. Drašković, koja je počela planirati kulturno, znanstveno, prosvjetno i gospodarsko uzdizanje Hrvatske po uzoru na razvijenije europske zemlje.
Pod ilirskim imenom u širem smislu imali su program kulturnoga povezivanja južnih Slavena, a u užem smislu ujedinjavanja hrvatskih zemalja. Za širenje pokreta Gaju su služile ponajprije Danica, prvi hrvatski književni i kulturni časopis.
Najvjerniji suradnici u Danici bili su Dragutin Rakovac, Ljudevit Vukotinović i braća Mažuranić.
Počeo je s objavljivanjem i kajkavskih i štokavskih priloga, postupno je već u prvom godištu prelazio na štokavski književni jezik i na novi slovopis. Gaj je tako zacrtao put kojim će krenuti Danica, koja od broja 29, objavljenog 25. srpnja 1835., uvodi štokavštinu kao književni jezik.
Kako Gajeve Novine nisu imale dopuštenje za samostalno oblikovanje i plasiranje političkih vijesti, od početka izlaženja pa do 1848. Danica je zapravo imala ulogu središnjega glasila hrvatskog preporodnog pokreta. Osim što je u obliku književnih ostvarenja (budnica, davorija, poskočnica) omogućavala plasiranje i širenje temeljnih zasada ideologije ilirizma, Danica je bitno pridonijela afirmaciji štokavskoga narječja kao hrvatskog jezičnog standarda i Gajeva pravopisa iz 1830.
Od tada su štokavština, kao najrašireniji hrvatski dijalekt, i novi pravopis posve su istisnuli kajkavštinu i staru grafiju.
Prvi objavljeni prilog pisan štokavštinom i prema Gajevu pravopisu bila je budnica A. Mihanovića Horvatska domovina (br. 10 iz 1835), koja je, kada je uglazbljena, postala hrvatskom himnom.