U Domovinskom ratu srušeno je 30 zrakoplova neprijateljske JNA i srpskih snaga. Ovo je dio istinitih priča i događaja kako su hrvatski ratnici unijeli strah u kosti vojnoj sili koja je imala 450 vojnih zrakoplova.
Luka Andrijanić navukao je odoru hrvatskog dragovoljca, pristupio 4. bojni Treće gardijske brigade i pridružio se odvažnoj skupini branitelja Borova naselja. Prvi neprijateljski zrakoplov u Domovinskom ratu oborio je upravo Luka i to 24. kolovoza 1991. godine.
Dva dana kasnije, upravo na današnji dan 26. kolovoza 1991. u jutarnjim satima, Luka i njegov tim, u kojem su bili i Marijan Balić, Antun Bekčević i Zvonimir Hincak, zauzimaju novu poziciju kod Vodotornja, u vrijeme iščekivanja napada na Vukovar. „Nakon borbenog djelovanja aviona po našem položaju, uzvratili smo vatru te tom prilikom oborili MiG-21 i jedan G-4. Čak smo djelovali po jednom brodu koji je bio u kombiniranom napadu na grad. Nakon obavljene zadaće dobili smo poziv upomoć od Blage Zadre, pa smo svi zajedno otišli na Trpinjsku cestu“, priča Josip o dva oborena JNA aviona.
U svom planu provođenja velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH zapovjedni vrh JNA i velikosrpski političari najviše su se, uz oklopno-mehanizirane postrojbe, oslanjali na ratno zrakoplovstvo. Razlog vjerovanja u superiornost jugoslavenskog zrakoplovstva nalazi se u činjenici da hrvatske snage (tada MUP i ZNG ) nisu imale ratno zrakoplovstvo, a protuzrakoplovno naoružanje kojim su raspolagali u ljeto 1991. bilo je više simbolično, nego opasno za njihove protivnike (oko 30 PZO topova 1x20mm i 3x20mm, 2530 lakih PZO sustav STRELA 2M ). Prvi zračni napad na hrvatske postrojbe dogodio se 9. srpnja 1991. kod Iloka, kada su dva zrakoplova J21 Jastreb napala bazu 1. brigade ZNG-a Tigrova na Principovcu zbog dan ranije jednoga uništenog i tri zarobljena tenka JNA.
JNA je raspolagala s oko 450 zrakoplova i 190 helikoptera, od toga 286 bili su suvremeniji borbeni zrakoplovi (16 MIG-29, 100 MIG-21, 90 NJ, J22 Orao i 70 G4 Super Galeb), a ostalo su bili zastarjeli borbeni zrakoplovi (J1 Jastreb, G2 Galeb i P2 Kraguj) te transportni i školski zrakoplovi.
Međutim, kada su se hrvatski mladići iz ZNG-a dokopali protuoklopnih sredstava i kada je otvorenim napadom na Vukovar počeo frontalni sukob dragovoljačkih hrvatskih snaga s JNA, trećom armijom po snazi u Europi, zrakoplovi s crvenom petokrakom su počeli padati s neba na zemlju. Zrakoplovi su počeli padati kod Vukovara, Osijeka, Splita, Šibenika, Gospića i diljem cijele Hrvatske što je unijelo strah među oružano superiornu JNA koja nije to očekivala. Bilo je čak i obaranja zrakoplova automatskim oružjem.
U Domovinskom ratu hrvatski vojnici su oborili 30 zrakoplova, a posljednji je oboren u rujnu 1995. u akciji Una. U pamćenju je ipak ostao snimak uzastopnog rušenja dvaju aviona kod Šibenika 1991. i nezaboravni uzvici oduševljenja „Oba su pala, oba su pala!“.
Na drugoj strani Hrvatska je izgubila u ratu tri teško stečena MIG-21, a u samom početku rata nije imala zrakoplova osim poljoprivrednih aviona. Jedna od najzanimljivijih priča iz Domovinskog rata je o hrabrim slavonskim zrakoplovcima koji su poljoprivrednim i sportskim zrakoplovima branili istočnu Hrvatsku. Isprva su iznad opkoljenog Vukovara padobranima izbacivali sanduke s pomoći, a potom i improvizirane bojler-bombe. Jugoslavenska vojska unatoč tehničkoj nadmoći nije ih mogla zaustaviti zbog čega je čak iz Srbije na bojišnicu dopremila cijelu raketnu pukovniju. Jedna raketa pogodila je 2. prosinca 1991. iznad Otoka pokraj Vinkovaca poljoprivredni zrakoplov An-2 u kojem su poginula četvorica herojskih letača.
Jedan od poginulih bio je hrabri Slavonac Marko Živković, sin Marijana Živkovića, starca koji je bio osuđen prvostupanjskom presudom na zatvorsku kaznu zbog simboličnog protestnog čina skidanja ‘ćiriličnih ploča’ u Vukovaru.
Video prilog o uspjesima hrvatskih protuzračnih snaga u Domovinskom ratu:
