Na današnji dan 28. lipnja 1914. dogodio se jedan od najsudbonosnijih atentata u čitavoj svjetskoj povijesti. U terorističkom napadu srpske ekstremističke organizacije „Mlada Bosna“, uz pomoć i organizaciju „Crne ruke“ iz Beograda, grupa srpskih nacionalista izvršila je atentat u Sarajevu na prijestolonasljednika Austro-Ugarske Franju Ferdinanda.
Taj događaj bio je povod za strašni Prvi svjetski rat u kojem su poginuli milijuni ljudi, a koji je trajno obilježio i unazadio „stari kontinent“ Europu, te bio uvod u još strašniji Drugi svjetski rat.
Atentat u Sarajevu – gotovo izbjegnut
Članovi terorističke organizacije „Mlada Bosna“ koji su sudjelovali u atentatu bili su: Gavrilo Princip, Nedjeljko Čabrinović, Vaso Čubrilović, Trifko Grabež, Danilo Ilić, Muhamed Mehmedbašić i Cvjetko Popović.
Atentatori su imali široko zasnovani plan s čak 6 ubojica naoružanih i raspoređenih po ruti kojom je trebao proći nadvojvoda u vozilu.
Unatoč takvoj organiziranosti, atentat se dogodio gotovo slučajno, kad se već činilo da su svi pokušaji propali. Naime, cijela se stvar dogodila ovako: Franjo Ferdinand je sa svojom suprugom dočekan na sarajevskom željezničkom kolodvoru. Pripremljeno je šest automobila, pri čemu je nadvojvoda ušao u treći po redu, veliku otvorenu limuzinu austrijske marke Gräf & Stift s 32 konjske snage. Tijekom vožnje do gradske vijećnice jedan od 6 atentatora, Nedeljko Čabrinović, bacio je na taj automobil bombu, ali se ona odbila od sklopljenog krova i pala natrag na ulicu. Eksplodirala je pod sljedećim automobilom, tako da je nadvojvoda prošao bez ozljeda, ali je ranjeno 20 drugih ljudi. Povorka vozila je ubrzala i nastavila put prema Gradskoj vijećnici. Unatoč tome što je nadvojvoda bio potresen pokušajem atentata, tamo je nastavljen protokol i održani su svečani govori. Nakon svečanosti nadvojvoda i njegova supruga odlučili su posjetiti bolnicu u kojoj su bili ranjenici iz atentata.
Opet su sjeli u isti otvoreni automobil. Međutim, vozač automobila nije bio obaviješten o promjeni rute, pa je pri vožnji Sarajevom napravio jedno krivo skretanje. Prebacio je mjenjač u vožnju unazad da se vrati. U tom trenutku ugledao ih je jedan od šest atentatora, Gavrilo Princip, koji je već bio odustao od atentata i nalazio se u obližnjoj trgovini delikatesama. Dok je automobil pokušavao ići unatrag, Gavrilo Princip je pucao iz svog pištolja belgijske marke FN (Fabrique Nationale) model 1910 kalibra .32 ACP (Automatic Colt Pistol). Ispucao je dva metka, od kojih je prvi pogodio nadvojvodu, a drugi njegovu suprugu. Nadvojvodine posljednje riječi bile su upućene njegovoj supruzi: “Sophie, Sophie! Nemoj umrijeti! Živi za našu djecu!”, a na pitanje kako se osjeća, nadvojvoda je odgovorio “Nije to ništa!” Sophie je umrla prije nego su se dovezli do guvernerove rezidencije, a nadvojvoda deset minuta kasnije.
“Mladobosanci” – jednokratno oruđe Beograda
Možda je najbliže istini da je Franjo Ferdinand ubijen zbog svojih trijalističkih stavova. Umjesto dotadašnjeg dualizma namjeravao je u Austro-Ugarskoj uvesti trojnost – tako što bi osnovao treću federalnu jedinicu od slavenskih naroda. U tom slucaju Srbija bi bila prisiljena gravirati Austro-Ugarskoj i to kao usputna stanica trojne Monarhije u njenom zamišljenom napredovanju prema Solunu.
U razgovoru s talijanskim grofom Sforcom o nadvojvodinim trijalističkim planovima, tadašnji srbijanski predsjednik vlade Nikola Pašić (iz Radikalne stranke) je rekao: “Tada sam se zaista, prvi put u životu ozbiljno uplašio”. Srbijanske vođe su shvatile da “Velike Srbije” neće biti ako nadvojvoda Ferdinand postane car i sprovede svoj program. Ako bi se Hrvatska udružila sa Slovenijom, Dalmacijom i Bosnom u ujedinjeni južnoslavenski habsburški blok pod hrvatskim vodstvom, put prema “Velikoj Srbiji” o kojoj su sanjali Pašić, srbijanski dvor, “Crna ruka” i društvo bio bi zatvoren.
Pošto se Austro-Ugarska iznutra osipala, nadvojvoda Franjo Ferdinand zalagao se tada za mir i tražio je veze sa moćnom Njemačkom. Želio je od kaotične Austro-Ugarske stvoriti novo i stabilno državno ustrojstvo. Zbog toga su srpski nacionalisti planirali eliminirati nadvojvodu, a zatim sačekati da stari car Franjo Josip umre, poslije čega bi bio izazvan raspad Austro-Ugarske.
To je bio plan. On se i ostvario, na malo drugačiji način, na današnji dan atentatom u Sarajevu kada praktički počeo Prvi svjetski rat.