Srbi u Hrvatskoj imali su jednak plan kao i u Bosni i Hercegovini. Dok su u BiH stvorili genocidom Republiku Srpsku, koja je 1992. zauzimala 70% države, u Hrvatskoj su stvorili identičnu genocidnu Srpsku Krajinu. I jedna i druga tzv. „država srpskog naroda“ bila je stvorena na fašističkom i genocidnom programu Velike Srbije, s ciljem uništenja Hrvata na tom području. Plan Z-4 dao je tzv. Srpkoj Krajini u Hrvatskoj veće atribute državnosti nego što ih ima Republika Srpska u BiH.
Veličanstvena vojna akcija „Oluja“ spriječila je zloglasni plan „Z-4“ i stvaranje genocidne srpske države u Hrvatskoj.
Poslije velikosrpske agresije 1991. gotovo trećina Hrvatske ostala je pod okupacijom. Kako prenosi HRT, na tom su području pobunjeni Srbi uspostavili takozvanu Srpsku Krajinu, okupacijsku tvorevinu koja je bila sastavni dio Miloševićeva plana o stvaranju Velike Srbije.
Hrvatsko je vodstvo bilo sklono pregovorima i mirnoj reintegraciji, ali je istodobno upozoravalo da će, ako zatreba, i silom osloboditi okupirana područja. Iako je međunarodna zajednica priznavala hrvatsku teritorijalnu cjelovitost, s Krajinom se stalno manipuliralo iznalaženjem planova i rješenja koja su prijetila da se trajno zadrži postojeće stanje.
„Plan Z-4“
Jedan od takvih pokušaja bio je i plan „Z-4“ kojeg je 28. prosinca 1994. formulirala kontaktna skupina i mjesec dana poslije uručila ga predsjedniku Tuđmanu u obliku službenog dokumenta.
Sadržaj je bio iznenađujući pa ga je Hrvatska odmah proglasila apsolutno neprihvatljivim. Plan „Z-4“ predviđao je doduše mirnu reintegraciju, ali na način da se stvori država u državi.
U to doba Srpska Krajina je s Mladićevim teroristima aktivno sudjelovala u napadu na Bihać. Ujedno se pripremala za ujedinjenje tzv. srpskih zemalja u Hrvatskoj i BiH u kvazi-državu koja bi se u odgovarajućem trenutku ujedinila sa Srbijom. Hrvatski udar „Bljeskom“ i „Olujom“ omeo je sve velikosrpske planove i vratio okupirane krajeve u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske.
Vojne pobjede Hrvatske Vojske, HVO-a i Armije BiH u zajedničkom ratu protiv srpske vojske u BiH dovele su do Daytonskih sporazuma i dugo očekivanog mira u toj zemlji.
*Po planu „Z-4“, Srpska Krajina imala je pravo na:
predsjednika, parlament, vladu i sudove, ime, zastavu, grb, vlastiti novac, upotrebu jezika i pisma, pravo na vlastite poreze, vlastitu policiju, vlastitu carinu i sklapanje međunarodnih ugovora – što su većinom atributi državnosti nekog naroda. Hrvatska vojska bi mogla ući u Srpsku Krajinu samo na poziv predsjednika te „države u državi“, hrvatski zakoni na tom teritoriju bi se provodili samo uz suglasnost Vlade Srpske Krajine, dok bi sporove između Krajine i Hrvatske rješavao poseban Ustavni sud.