Iz toga vremena potječe već legendarni razgovor, objavljen na Wikileaksu, između ministra vanjskih poslova RH Jandrokovića i Stuarta Jonesa, zamjenika pomoćnika državne tajnice SAD-a Hillary Clinton, vođen potkraj 2009. godine, u kojem je Jones “odao priznanje nastojanjima Zagreba da obeshrabri rasprave koje se tiču trećeg entiteta”, piše vecernji.hr
Na današnji dan 2010. godine listovi The New York Times, The Guardian, Mond, Spiegel i El Pais objavili su na svojim internet stranicama tisuće povjerljivih dokumenata američkih tajnih službi, pisanih izrazito “nediplomatskim jezikom” iz kojih se vide stavovi Washingtona o brojnim svjetskim liderima, što je izazvalo oštru reakciju Bijele kuće i Pentagona i burne reakcije širom svijeta.
Članci su prenijeti sa internet stranice Wikileaks, čiji je osnivač australijski državljanin Jullian Assange.
Trenutno, Assange se sklonio u veleposlanstvo Ekvadora u Londonu. On tvrdi da mu Ekvador želi ukinuti azil u londonskom veleposlanstvu te ga izručiti Sjedinjenim Državama.
A što je Wikileaks pisao o hrvatskoj politici i političarima?
HDZ obeshrabrivao stvaranje trećeg entiteta za Hrvate!
Kao tadašnjeg ministra vanjskih poslova, Jandrokovića se asocijativno automatski veže uz ponižavajući proces pristupnog puta EU. Obilježavala ga je snishodljivost prema svakom trećerazrednom bruxelleskom diplomatu koji bi došao u Zagreb, bespogovorno ispunjavanje onoga što smo sami nazivali “domaće zadaće”, ulizivanje američkoj ambasadi kojoj se prilagođavala priča i prije nego što bi se prešao njezin prag, piše vecernji.hr
Iz toga vremena potječe već legendarni razgovor, objavljen na Wikileaksu, između ministra vanjskih poslova RH Jandrokovića i Stuarta Jonesa, zamjenika pomoćnika državne tajnice SAD-a Hillary Clinton, vođen potkraj 2009. godine, u kojem je Jones “odao priznanje nastojanjima Zagreba da obeshrabri rasprave koje se tiču trećeg entiteta”.
Službeni Zagreb i Jandroković kao njegovo oličenje su, dakle, pohvaljeni jer kao lokalni američki policajac bdiju nad tim da Hrvati u BiH ostanu u dodijeljenom im podređenom položaju.
Očekuje li onda HDZ da će s Jandrokovićem opet dobiti glasove Hrvata iz BiH, pogotovo nakon što su pod Karamarkom napunili vrh Ministarstva vanjskih poslova bošnjačkim lobistima, a najvećeg od njih Ivu Banca kao perspektivan kadar spremali za veleposlanika u Washington? Očekivalo bi se da rad u Ministarstvu vanjskih poslova i u diplomaciji dovede do proširivanja obzora, stjecanja vrhunskog političkog iskustva, brušenja u svakom pogledu, no kod nas ispada da je MVP rasadnik njonjizma, inkubator za razvijanje compradorske svijesti, otuđivanja od stvarnosti, osposobljavanja za poslušničko ispunjavanje domaćih zadaća, pogotovo ako dolaze iz najdraže ambasade.
Tu se može pratiti jasna linija od Mate Granića do Gordana Jandrokovića.
Wikileaks – HDZ i besramne prevare birača u Hrvatskoj!
Kako na Wilikeaksu izlaze depeše američkoga veleposlanstva u Zagrebu tako se dobivaju obrisi jedne besramne prevare hrvatskog naroda od strane onih koji su se predstavljali da ih zastupaju. Kandidirajući se na izborima vodeći hrvatski političari u prvom desetljeću 21. stoljeća, sada više nema sumnje, svjesno su i proračunato varali birače da bi došli na vlast i provodili potpuno suprotnu politiku od deklarirane, piše hkv.hr
Iz američkih depeša tako se saznaje da Ivo Sanader čak nije ni dočekao formalno preuzimanje vlasti, a da je već izdao sve što je rekao u svom poznatom govoru na Splitskoj rivi, a čemu je zapravo dobrim dijelom i dugovao povratak HDZ-a na vlast. Ivo Sanader tako će četiri dana prije nego što će postati premijerom telefonski razgovarati s Carlom del Ponte i obećati joj punu suradnju, odnosno drugim riječima, suprotno svojim javnim obećanjima bespogovorno izručenje svih koje ona traži i bude tražila.
Da bi se prevarila hrvatska javnost o biti Sanaderove politike koja će uslijediti tražila se suradnja stranih čimbenika u skrivanju prave istine. Tako će posao zataškavanja na sebe preuzeti još jedna velika Hrvatina, Miomir Žužul. On će od 19. prosinca 2003. u razgovoru s voditeljem Ureda Haškoga suda u Zagrebu Thomasom Osoriom zatražiti, a onda i dobiti jamstva da hrvatska javnost ne će saznati za razgovor Ive Sanadera s Carlom del Ponteom.
Wikileaks – Stjepan Mesić i laži o generalu Gotovini!
Iz depeša objavljenih na Wikileaksu saznaje se također ime još jedne osobe koje je lagala o ulozi Stjepana Mesića, ako se prihvati oktroirana javna dogma da on nikada ne laže. Nakon što su neki dan lagali predstavnici libijskih pobunjenika, odnosno predsjednik libijske Republikanske stranke Faraq Abu Alash, da je Gadafi financirao Mesićevu predsjedničku kampanju, novi lažac o liku i djelu bivšeg hrvatskog predsjednika je nitko drugi nego naša donedavna velika prijateljica i rado viđen gost Carla del Ponte, piše hkv.hr
Carla del Ponte je,naime, prilikom jednog od posjeta Hrvatskoj 2003. godine, kada se sastala i s Mesićem i s Račanom, razgovarala i s predstavnicima svih veleposlanstava akreditiranih u Zagrebu. Tada im je prenijela kako joj je još prije godinu dana predsjednik Republike Stjepan Mesić kazao da je osobno vidio Gotovinu u Zagrebu, i to pod policijskom pratnjom!
Mesić danas, naravno, ne može doći sebi od čuda kako je to Carla del Ponte mogla nešto takvoga izjaviti. No, zanimljivo kako nigdje nije zabilježen svih ovih godina demanti tvrdnje Carle del Ponte iz 2003., iako sadržaj njezinog razgovora s predstavnicima svih veleposlanstava akreditiranih u Zagrebu nije mogao ostat tajan hrvatskim dužnosnicima.
Vjerojatno ovdje ne treba ni posebno dugo razlagati učinak koji je tvrdnja da Ante Gotovina s policijskom pratnjom šeće Zagrebom, i to iz usta samoga predsjednika Republike, morala imati na strane predstavnike. Nema li veće optužbe i krupnijeg dokaza o prevarantskoj politici službenog Zagreba nego kada se sam predsjednik pojavljuje kao svjedok da njegova država laže?
Jadranka Kosor – čudna i neprincipijelna koalicija HDZ-a s Mesićem!
Nakon svega što se saznalo do sada prirodno se nameće pitanje koja je uloga u svemu tome Jadranke Kosor. I to ne samo u zbivanjima o kojima se saznaje na Wikileaksu nego i danas. Kako to da hrvatska država i dalje izdašno financira Ured bivšega predsjednika kada i sam glavni urednik Vjesnika Bruno Lopandić, dakle glavni urednik novina pod izravnom kontrolom Vlade, objašnjava nadugo i naširoko koliko je Stjepan Mesić naštetio Hrvatskoj samo u aspektu politike koji se tiče Libije.
Čudna i neprincipijelna koalicija Jadranke Kosor i HDZ-a sa Stjepanom Mesićem zapravo ima dugu povijest. Ne smije se zaboraviti da je upravo Jadranka Kosor bila HDZ-ov predsjednički kandidat predodređen da Stjepanu Mesiću prepusti drugi predsjednički mandat. Svoj posao u Mesićevu korist Jadranka Kosor odradila je tijekom kampanje toliko dobro da je čak postojala opasnost da u drugi krug umjesto nje prođe Boris Mikšić. Razlika je bila toliko tijesna da nikada nisu otklonjene sumnje u namještanje glasova u korist kandidata kojeg Stjepan Mesić može sa sigurnošću poraziti u drugom krugu.
Glavno pitanje – Imaju li onda ovakvi izbori smisla u Hrvatskoj?
Nakon svega pročitanog, što je u ostalom manje ili više javna tajna, može se postaviti i pitanje koliko uopće izbori u Republici Hrvatskoj imaju smisla? Što uopće građani biraju kada ih se smije i može toliko bezočno lagati i manipulirati kao što otkriva zorno Wikileaks.
Polažu li “vođe” HDZ-a i drugih stranaka račune biračima ili jednostavno ih besramno lažu, a nakon svega sklapaju trgovačke koalicije, prelaske u nove saborske većine, promjene politika već poznate pod imenom sanaderizam i druge slične aktivnosti koje su već hrvatske birače i građane dovele do ogorčenja kakvo se ne pamti u Hrvatskoj.
Kakvog smisla ovaj privid demokracije kada se politički odnosi u Hrvatskoj rješavaju na potpuno drugim razinama nedostupnim oku javnosti, što znači da se Hrvatskom vlada kao što se vladalo i prije prvih demokratskih izbora kada se demokracija upražnjavala unutar jedne partije, završava hkv.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa