Senjanin Josip Gržanić iz HSP-a bio je poznat što je zloglasnog hrvatskog bana Khuena Héderváryja u Hrvatskom Saboru udario nogom u stražnjicu. Cijeli taj skandalozni incident u sabornici obično se naziva “Khuenov vritnjak” ili “saborski vritnjak”. Zanimljivo je da je Khuenov režim isprva čak pokušao zataškati da se taj sramotni događaj uopće dogodio, da bi se izbjegla sramota u javnosti.
Zbog ovog događaja Gržanić i njegove kolege osuđeni su na zatvorske kazne, a u hrvatskom narodu su u to doba imali status mučenika i heroja.
U saborskoj raspravi 5. listopada 1885. ban Khuen Héderváry opravdavao je nezakonito otuđenje tzv. Komornih spisa koji su nezakonito odnešeni u Madžarsku. Izbila je žestoka svađa i Héderváry je u jednom trenutku krenuo iz sabornice, ali pravaš David Starčević je rekao Gržaniću da banu ne da samo tako izaći van, pa je Gržanić krenuo za njim i izgurao ge iz sabornice pritom ga udarivši nogom u stražnjicu.
Nakon tih događaja domoljubi David Starčević, Eugen Kumičić i Josip Gržanić bili su odmah pritvoreni. Khuenove pristaše su po svaku cijenu htjeli dokazati da nitko nije udario niti mogao udariti “preuzvišenoga gospodina bana”. Ali pravaš Grga Tuškan u istražnome je zatvoru (10. listopada 1885.) izjavio: “Ja držim da je udaren Preuzvišeni g. ban nogom…” Grgi Tuškanu je nakon toga oduzeta doktorska titula kao i Davidu Starčeviću i osuđeni su na 6 mjeseci zatvora.
Završetak suđenja popratili su u Zagrebu, koji je u to vrijeme bio središte hrvatske nacionalne svijesti i otpora mađarizaciji, žestoki prosvjedi domoljuba.
Gržanić izlazi iz zatvora nakon 5 mjeseci i Zagrepčani ga dočekuju s ovacijama. Vraća se u Senj gdje vodi Senjsku čitaonicu i Senjsku štedionicu, a pokreće i novo brodarsko društvo. Politički djeluje kao vođa Čiste stranke prava i pristaša je Josipa Franka. Pokušava se ponovno kandidirati za zastupnika ali to mu zbog sukoba s Héderváryjem nikada više ne će uspjeti. 1903. godine ponovno je umiješan u prosvjede protiv madžarskih natpisa te Gržanić ulazi u sukob sa senjskim gradonačelnikom od kojeg Héderváry traži naplatu štete. 1907. godine kandidirao se u Perušiću ali smrt ga sprječava da bude izabran.
Umro je 29. listopada 1907. od srčane kapi.