Bjeloruski slikar Marc Chagall, iznimna pojava u svjetskom slikarstvu. Rođen je u Vitebsku 1887. kao najstariji od devetero djece siromašne židovske obitelji,a umro je na današnji dan 1985.
Chagall 1918. biva postavljen za komesara lijepih umjetnosti u regiji Vitebsk, gdje ubrzo dođe do neslaganja sa supermatistom K. Maljevičem, a i njegovo slikarstvo je bilo nespojivo s komunističkom ideologijom pa 1922. godine zauvijek napušta Rusiju i odlazi u Pariz. Mnogo radi, putuje svijetom i izlaže. Godine 1937. dobiva francusko državljanstvo. Iz tog vremena poznatija je programska slika Bijelo raspeće iz 1938. (par Picassovoj Guernici, 1937.). U liku razapetoga Krista na križu, u simbolu stradanja židovskog proroka i kršćanskog Boga koji je uzeo oblik čovjeka, Chagall je našao univerzalni amblem za stradanja svojeg doba. Snop jakog svjetla s visina probija se kroz zemaljsku tamu, osvjetljavajući bijeli neokaljani lik na križu. Tragovi patnje nestaju i Njegovo štovanje shvaća se kao put nade. Vjera u Njega, tako kaže Chagall, može pomaknuti planine očaja.
Poslije smrti prve žene, u 65-oj godini Chagall ženi Valentinu Brodski i proširuje interes za grčku i kršćansku mitologiju. Mnogo putuje i radi. Golemi murali, mozaici, vitraji, tapiserije, grafike… Radi u Metzu vitraj prvostolnice (1958.); vitraj za sinagogu u Jeruzalemu (1962.); za zgradu Ujedinjenih naroda i slike na stropu pariške Opere (1964.); mural u Tokiju i Tel Avivu te Metropolitan operu u New Yorku (1965.); crkvu Naše Gospe u Zurichu (1970.); mozaike u Chicagu (1974.). U 91-oj godini počinje raditi na prozorima crkve Sv. Stjepana u Mainzu.
Chagall je pronašao univerzalnu religioznu samosvojnu likovnu interpretaciju. Slikar duše. Miješa se realno i irealno. Varira nostalgične teme ruskog sela i tugu svog primitivnog, napaćenog i prognanog naroda. Njegova bajkovita mašta stvara začuđujući svijet. Ljudi više ne trpe, ne robuju, oslobođeni su i sile teže, lebde.
On sanja o sreći i pravdi čovjeka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa