Luđakinja, muškarača, luda sufražetka – tek su neki od nadimaka koji su pratili Mariju Jurić Zagorku, prvu hrvatsku profesionalnu novinarku, političku aktivisticu i popularnu književnicu, koja se za svoj položaj u društvu borila jednako ozbiljno kao što su se njezina djela natjecala za zasluženo mjesto u hrvatskoj književnosti. „Svakako neka jednom za uvijek svi upamte, da sve ovo što ova autorica piše ili bi imala drskosti napisati, jest i ostaje ‘šundliteratura za kravarice’“, čuvena je uvreda kazališnog kritičara Ota Krausa kojom ju je počastio u Agramer Zeitungu 1899. godine. Navodno joj je isto rekao i Ksaver Šandor Gjalski, uz preporuku da se umjesto pera primi motike i kuhače. Srećom, nije ga poslušala.
A u domaćem kulturnom krugu Zagorka je naprosto spisateljica koju se čita, premda se u prošlosti o tome nije mnogo govorilo. Tek je novije vrijeme od nje zasluženo načinilo temu, prepoznavši njezinu vrijednost i ulogu koju je imala u razvoju hrvatskog romana i širenju pismenosti među domaćim stanovništvom. Naime, u doba kada je pismenih bilo malo, a čitati je značilo uglavnom čitati na njemačkom jeziku, mnogi su svoje prve „čitateljske pothvate“ na hrvatskom ostvarivali upravo na retcima njezinih popularnih romana, kojima se ni danas ne može sa sigurnošću utvrditi broj. To je prvi razlog njene velike čitanosti od samih početaka.
Drugi razlog otkrio je Pavao Pavličić: sposobnost kreiranja zanimljivih fabula. Zajednička crta svih njezinih romana, od Roblja, Kneginje iz Petrinjske ulice, Gričke vještice, Republikanaca, Kći Lotrščaka, Gordane, Kamena na cesti i drugih, pa sve do posljednjeg u nizu, Jadranke, stvaranje je interesantnih zapleta te njihovo nizanje prema zakonima romana-feljtona, koji su izlazili u Malim novinama, Jutarnjem listu, Obzoru, Ženskom listu, Hrvatskom dnevniku, Hrvatici. Uživljavajući se u ulogu Šeherezade, čitatelje je znala vješto zarobiti pričom, držeći ih u napetosti koja je tražila svoje razrješenje u nastavku. Njezini romani stoga su epizodični, puni iznenadnih obrata i zagonetki.
Na Zagorki su odrasle mnoge generacije Hrvata do današnjeg dana, stoga je vrijednost Zagorkinih romana ostala netaknuta od njenog doba do 21. stoljeća.