Ivan Trnski je pisao pjesme i pripovijesti, bavio se pitanjima jezika i metrike te je prevodio s engleskog, njemačkog, ruskog i češkog jezika. Bio je glavni organizator i prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika.
Ivan Trnski bio je hrvatski književnik, prevoditelj i zagonetač. Prvi je predsjednik Društva hrvatskih književnika. Pisao je pripovijetke, pjesme, dramske igrokaze i zagonetke. Do kraja života je ostao domoljub romantičarskog nadahnuća. Za njega se može reći da je zaista bio velika pojava hrvatskog književnog i kulturnog života 19. stoljeća. Nije postojao događaj u kojem nije sudjelovao djelatno, novčano ili savjetom.
Ivan Trnski je rođen 1819. godine u učiteljskoj obitelji u Novoj Rači kod Bjelovara, a umro na današnji dan 1910. godine. Njegova obitelj bila je podrijetlom iz Podravine, sela Novigrad Podravski.
Trnski je bio višegodišnji upravni časnik Krajiške uprave. Godine 1867. unaprijeđen je u potpukovnika, a 1869. u pukovnika. U razdoblju od 1871. do 1872. godine bio je privremeni upravitelj Bjelovarske županije. 1901. godine je bio predsjednik Matice hrvatske. Pomogao je u osnivanju lista “Vijenac” kojemu je on dao ime, a 1869. godine, u njegovom prvom broju, objavio je pjesmu “Pjesma uz vienac”.
Ivan Trnski je pisao pjesme i pripovijesti, bavio se pitanjima jezika i metrike te je prevodio s engleskog, njemačkog, ruskog i češkog. Bio je glavni organizator i prvi predsjednik Društva hrvatskih književnika.
U hrvatskoj književnosti je bio djelatan sedamdeset i pet godina, a kako je književnost smatrao prvenstveno sredstvom za rješavanje nacionalnih problema, nije ostavio djelo trajnije književne vrijednosti.
Ivan Trnski je značajan i kao autor zagonetaka. Čiste zagonetke, anagrame, akrostihove, kombinacije itd. objavljivao tijekom 50 godina je s prekidima.
Trnski je inzistirao na čistoći hrvatskog jezika i zbog toga je svojim “trnskizmima” često znao izazvati negativne reakcije. Doživljavao je i omalovažavanja, a to se najviše odnosilo na zamjerke njegovim imenicama na -aj. On je umjesto glagolskih imenica od svršenih glagola radije koristio imenice na -aj.
Svoj najzreliji znanstveni članak potpisao je 1874. godine u “Vijencu”. U članku “O našem stihotvorstvu” na temelju narodnih pjesama i poslovica pokazao je kako se njihov ritam osniva na naglasku, a ne na kvantiteti. Neki su ga zbog spomenute rasprave nazvali ocem hrvatske metrike, a neosporno je i to da je učinio zaista mnogo toga za pravilnost i čistoću hrvatskog jezika.