UDBA, ta zloglasna čudovišna komunistička tajna policija, ubijala je protivnike režima i Jugoslavije diljem svijeta (u najvećem dijelu Hrvate, a od 80-ih godina masovno i Albance). Ta ubojstva su bila tako brutalna da su izazivala zgražanje zapadnog svijeta jer su često bila praćena masakrima, mučenjima i iživljavanjima nad pripadnicima hrvatske političke oporbe u inozemstvu (jer nije mogla i smjela djelovati u domovini).
Jedan od ubijenih boraca za ljudska prava, demokraciju i slobodu hrvatskog naroda zvao se Hrvoje Ursa. Imao je samo 30 godina i ljubio je Hrvatsku. Usrpkos tome, bio je stigmatiziran kao “ustaša i fašist”, samo zato jer je sanjao slobodnu Hrvatsku. To je komunistima bilo dovoljno da ga se likvidira.
Hrvoje Ursa rođen je 1938. godine., u Donjim Rujanima pokraj Livna. Krajem rujna 1968. Ursa je jednostavno nestao, a njegovo mrtvo tijelo nekoliko dana kasnije izvađeno je iz rijeke Fulde kod gradića Sandlofsa u Hesenu. Policijska istraga i obdukcija utvrdili su da je ubijen u noći od 26. na 27. rujna 1968. i bačen u rijeku.
Tako je prestalo kucati srce jednog mladog čovjeka i domoljuba koji je svoj život posvetio borbi za državu Hrvatsku i njenom oslobođenju iz tamnice naroda Jugoslavije.
Zapad i mediji bili su užasnuti nemilosrdnošću i zvjerstvima UDBA-e
Ubojstva profesionalnih Udbinih ubojica bila su dobro poznata zapadnim vladama. Broj Udbinih žrtava u hrvatskom iseljeništvu, osobito onima koji su se zalagali za slobodne izbore, demokraciju i državu Hrvatsku, od završetka Drugoga svjetskog rata pa do 1990. zbunjuje i izaziva čuđenje. To je posebno stoga ako se ima na pameti „reputacija“ koju je Jugoslavija kao zemlja s humanim licem socijalizma imala u određenim, naročito ljevičarskim krugovima, u odnosu na zemlje Varšavskog bloka pod okupacijom i terorom SSSR-a.
Mnoga ubojstva su bila toliko brutalna i svirepa da su zapadnjaci bili užasnuti kakvim se metodama služi obavještajna služba jedne države. Dovoljno se sjetiti nedavnog suđenja bivšim udbašima Perkoviću i Mustaču u Njemačkoj gdje je postalo cijeloj javnosti jasno da je sjekira u glavi pokojnog Đurekovića bila isključivo „obredno-ritualni čin“ jugoslavenske obavještajne službe napravljen nakon ispaljenih metaka u pokojnika.
Još zornije to pokazuje primjer ubojstva hrvatskog političkog emigranta Joze Oreča koji je ubijen 1977. godine u Johannesburgu, u Južnoafričkoj Republici. To ubojstvo najbolje govori o brutalnosti, mržnji i sadizmu Udbinih plaćenih ubojica prema njihovim žrtvama. Jozo Oreč je kao osmogodišnji dječak vidio kako mu Titovi partizani siluju i potom ubijaju majku.
Ugledni johannesburški dnevnik The Citizen u svom izdanju od 31. prosinca 1977. godine u članku »Nevjerojatna priča o špijunskom ubojstvu«, među ostalim, piše: »The Citizen može danas objaviti da su izdati nalozi za uhićenje dvojice koja su ubila Jozu Oreča (40), jugoslavenskoga antikomunističkog borca, čije je raskomadano tijelo nađeno u plastičnoj vrećici u Vereenrgrugu prije jedanaest dana.
Ti ljudi su Vladimir Pavlić (36), tajni agent jugoslavenske tajne službe UDBA-e koji je dobio specijalni zadatak da ubije Oreča i Branko Čučković, automehaničar, kojeg je regrutirao Pavlić da mu pomogne u ubojstvu.
O Udbinim atentatima na političke protivnike Jugoslavije, naročito na Hrvate u Saveznoj Republici Njemačkoj, piše i svjetski tisak poput London Timesa u prvom tjednu studenoga 1969. godine; Los Angeles Times, 2. studenoga 1969.; čak i beogradska Ekonomska politika od 12. svibnja 1969. godine, koja otvoreno priznaje da jugoslavenska sigurnosna služba »ubija hrvatske emigrante i izvan državnih granica vrši egzekucije«.
Osobitu zgroženost svih vodećih talijanskih novina izazvalo je ubojstvo cijele obitelji Ševo 1972. godine u mjestu San Dona di Piave pokraj Venecije. Bila je to nemilosrdna likvidacija oca Stjepana (36), majke Tatjane (26) i djeteta Rose Marie (9). Godine 2014. talijanski mediji su se ponovno raspisali o tom strašnom ubojstvu jer je senator Sjeverne lige Jonny Crosio uputio je parlamentarno pitanje talijanskim ministarstvima unutarnjih poslova i pravosuđa glede tog ubojstva na talijanskom teritoriju.
Prvo senzacionalno suđenje – osuđena trojica ubojica UDBA-e
Za vrijeme senzacionalnog suđenja Udbinim agentima u njemačkom gradu Saarbrüchenu, koje je izazvalo veliko zanimanje njemačke javnosti i stavilo službeni Bonn u veoma osjetljivu situaciju prema Jugoslaviji, dokazano je bez imalo dvojbe planirano ubojstvo poznatoga hrvatskog političkog emigranta Franje Gorete koje, na sreću, nije uspjelo.
Kao najbolje filmske scene koje prikazuju revolveraški okršaj u kriminalnom podzemlju, tako su i tri plaćena Udbina agenta Dragan Barač, Georg Huber i Adam Lapčević naoružani pištoljima silom upali u Goretin stan. Zahvaljujući Georetinoj prisebnosti, vještini i činjenici da je živio 24 sata na dan pripravan za tako nešto, u nastalom revolveraškom sukobu ranjena je Goretina sestra i jedan od atentatora.
Veoma brzo nakon neuspjelog atentata na Franju Goretu, policija je uhitila ranjenog agenta Adama Lapčevića u münchenskoj bolnici. Nakon što su u policijskoj istrazi priznali planiranje antentata i ime naredbodavca, sudac im je odredio kazne od 35 godina strogog zatvora, i to optuženom Georgu Huberu 14 godina, Draganu Baraču 13 godina i Adamu Lapčeviću osam godina.
To je prvi put u povijesti njemačkog pravosuđa da su tri strana agenta osuđena na izdržavanje dugogodišnje kazne zatvora.
Danas nakon što su najviše pozicionirani službenici jugoslavenskih tajnih službi Perković i Mustač osuđeni na doživotni zatvor u Njemačkoj pitamo se: zašto se u Hrvatskoj šuti i ponaša kao da se to nije dogodilo? Zašto ne dolazi do javne osude, istraga, otvaranja arhiva, sustavnog istaživanja zločina i lustracije osoba koje su bile uključene ili prikrivale ovakve strahote i ubojstva hrvatske političke oporbe koja je djelovala u inozemstvu pod stalnom prijetnjom smrti? Tko će konačno doći na vlast i otvoriti Pandorinu kutiju zla koju je kreirala i stvorila Titova tajna služba za likvidaciju neistomišljenika? Na svakim novim izborima hrvatski narod to očekuje i nada se, ali do sada se nije dogodilo – ništa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa