Jedna od njegovih najglasovitijih izreka glasi: „Tko se namjerava šaliti s đavlom, ne može se veseliti s Kristom!”
Zlatorječiti biskup
Biti dvorski biskup rijetko je odlikovanje, a veoma često opasnost da se čovjek izgubi u dvorskom životu, intrigama i politici. To je bila napast i za sveca Petra Krizologa, zlatorječitoga. Odrastao je u gradu Forum Cornelii (današnja Imola kod Bologne), gdje je odgojen pod zaštitom biskupa Kornelija. Prvi put je došao u dodir s velikim svijetom kad je kao mladi đakon pratio svog biskupa u Rim.
Kao mlađi đakon postao je biskup
Zlatorječiti je bio sličan svetom Ivanu Zlatoustome i kao govornik i kao teolog. No na papu te na sve koji su se susretali s Krizologom još je više djelovala njegova velika težnja za kreposnim životom. Nadahnut „odozgo”, papa je posvetio mladog đakona za biskupa i odredio ga za biskupsku stolicu u Raveni, tada prijestolnici Zapadnog Rimskog Carstva.
Čuvši njegove propovijedi, mnogi su se obratili i krstili
Za mladoga biskupa oduševila se i glasovita carica Galla Placidia, koja je upravljala Carstvom umjesto maloljetnog sina Valentinijana. Rado je tražila kod njega savjete da uzmogne što bolje i pravednije vladati. I mnogi carski dvorjanici, slušajući Petrove propovijedi, počeše vršiti dobra djela: dijeliti milostinju siromasima, izbjegavati nećudoredne igre i plesove, što bijahu posljednji izdanci poganstva na izdisaju. Obraćali su se i mnogi krivovjerci, a nekršteni su molili za krštenje.
“Dragi moji siromasi!”
Petar je bio i veliki prijatelj siromaha. Dijelio je od svoga šakom i kapom, na carskom je dvoru molio za siromahe, obilazio siromašne gradske četvrti pomažući svima kako je znao i mogao. Osobita mu je briga bila sjaj Božje službe. Otprilike 20 godina nosio je nekadašnji đakon iz Foruma Cornellija biskupski štap i teret jedne važne biskupije. Iako je još bio u najljepšoj muževnoj dobi, počeo je sve više osjećati da slabi. Njegovo tijelo izmučeno radom i brigama počelo je otkazivati. Stoga se sveti biskup povukao iz gradske vreve u tišinu svog rodnog grada da se pripremi na smrt u blizini groba svog svetog zaštitnika, svetog mučenika i biskupa Kasijana.
„Tko se namjerava šaliti s vragom, ne može se veseliti s Kristom”
Umro je 3. prosinca 450. i tako se ugasilo veliko svjetlo koje je rasvjetljivalo Crkvu u ona teška i nemirna vremena. Grad Ravena zavio se u tugu za svojim nenadoknadivim biskupom, kome nije bilo ravna do dana današnjega. No, Petar Krizolog živi još i danas i to ne samo u nebu kao Božji svetac već i na zemlji u svojim govorima, od kojih je sačuvano dvije stotine. Jedna od njegovih najglasovitijih izreka glasi: „Tko se namjerava šaliti s đavlom, ne može se veseliti s Kristom!” Crkva je svetog Petra Krizologa, zbog njegovih nastojanja u naviještanju vjere i ćudoređa, proglasila svojim naučiteljem (1729. godine).
„Što molitva tražli, posto postuže, milosrđe prima”
Iz jednog od njegovih govora zapisano nam je i sljedeće: „Tri su stvari, braćo, tri po kojima vjera stoji, pobožnost se održava, krepost traje. Molitva, post, milosrđe. Što molitva traži, postiže post, dobiva milosrđe. To troje, molitva, milosrđe i post, jedno su i uzajamni izvor života.”