Na današnji dan 4. ožujka 1965. na glasu svetosti umro je sluga Božji otac Ante Antić. Od 1984. vodi se postupak da se proglasi blaženim. Bio je jedan je od najomiljenijih svećenika prošlog stoljeća u Hrvatskoj.
Posljednjih deset godina, bio je ispovjednik i savjetnik u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu od 1956. do 1965.
Svaki novi fratar dobivao je novo ime jer postaje novi čovjek. Ante uzima krsno ime fra Ante koje mu je učitelj novaka pokušavao tri puta izmijeniti. Postoje razne anegdote o tome. Splitski biskup Carić, došavši u samostan u Zaostrogu i ugledavši Antu reče: ”Isposnički izgled! Takvih nam treba svetaca!” Ante je postao odgojitelj novaka. Bio je vrlo napredan, ali je zapisao pravilo: ”Nikad ne smijem dopustiti da moja blagost bude drugome na štetu ili na raspuštanje discipline”.
Imao je dar proricanja i čitanja tuđih najdubljih tajni. Zato su k njemu navaljivali na ispovijed, jer on bi vidio u nutrinu duše, pa je bolje mogao savjetovati. Pomagao je i materijalno siromašnim studentima i obiteljima s brojnom djecom. Za pomoć bi pitao imućnije Zagrepčane, a podatke o onima kojima su pomagali, kao i onima koji su pomogli zadržao je za sebe. Tako su ta dobra djela zaista učinjena u tajnosti i nisu osjećajem duga opterećivala one koji su pomoć primali.
Jednom prilikom hrvatski hodočasnici došli su kod svetog Padre Pija u San Giovanni Rotondo. Sveti Padre Pio ih je pogledao začuđeno: „Hrvati, što radite tu?! Imate fra Antu Antića u Zagrebu, idite k njemu!”