Samo žene mogu ispričati tako hrabre i potresne životne priče kao Diva Grabovčeva, Mila Gojsalić i brojene žene svih vremena koje su se žrtvovale za svoju djecu, muževe i svoj narod.
Jedan od njih je posebna. To je sveta Veronika koja je Gospodinu kada mu je bilo najteže pružila svoj rubac.
Jedna od najsvjetlijih u povijesti svijeta je ona koju danas slavimo: sveta Veronika, hrabra žena koja je Isusu u najtežim trenucima života kada su ga se svi odrekli hrabro pružila rubac da obriše svoje popljuvano i izranjeno lice. Time je Gospodin dobio na svom preteškom križnom putu osim fizičke i duhovnu utjehu čina ljubavi iz ruku mlade Izraelke.
Veronikin rubac se čuva u samostanu Manoppello u Apeninima, a na njemu su čudesno zabilježene crte sa Isusovog lica. Papa Benedikt XVI bio je prvi poglavar Crkve koji je posjetio taj samostan i kleknuo pred relikvijom.
Rubac je veličine 17 puta 24 centimetra, a prema legendi, hrabra Židovka imenom Veronika obrisala je Isusu čelo dok je nosio težak križ na leđima ulicama Jeruzalema do mjesta smaknuća Golgote – Lubanjskog mjesta.
Veronika se ne spominje u Bibliji već u apokrifnom spisu o Kristovom životu zvanom Djela Pilatova. U Italiji Veronikin rubac štuju barem od 12. stoljeća. Za rubac mnogi drže da posjeduje svojstvo iscjeljenja, a u svim vremenima se smatralo čudesnim što se Kristovo lice može vidjeti samo pod određenim kutovima.
Veronikin rubac
Photo: wikiwand.com
Veronikin rubac i Torinsko platno
U knjizi Svjedoci otajstva, djelu poljskih autora Grzegorza Górnog i Janusza Rosikona koje detaljno i precizno istražuje sve detalje o Kristovim relikvijama, jedna od relikvija koja je dobila zasebno poglavlje jest i Rubac iz Manoppella, odnosno Veronikin rubac, piše bitno.net
Znanstvenici i sindonolozi koji su ispitivali Rubac iz Manoppella na kojem je otisnut lik Isusa smatraju pak da je ta relikvija ipak pogrebni pokrov s kojim je bilo prekriveno Isusovo lice kada je bio pokopan u kamenoj grobnici Josipa iz Arimateje. Znanstvenici koji su istraživali Veroniku, među njima prof. Donato Vittore sa Sveučilišta u Bariju te prof. Giulio Fanti iz Padove, utvrdili su kako lik na njoj zasigurno nije oslikan jer na tkanini nema niti jednog pigmenta boje. Vittore, koji je relikviju istraživao uz pomoć skenera iznimno visoke rezolucije, utvrdio je i kako lik zasigurno nije nastao tiskarskim strojem jer je s obje strane tkanine lik jednako izražen. Oba znanstvenika došla su do zaključka da lik na rupcu nije slika nego je nastao kao posljedica izravnog otiska trodimenzionalne strukture.
Ono što je dodatno zanimljivo jest da je obličje na Rupcu identično onome koje ima čovjek čije je tijelo otisnuto na Torinskom platnu, drugoj poznatoj Kristovoj relikviji. Andreas Recsch, utemeljitelj i šef Instituta za granična područja znanosti u Innsbrucku, koji je podružnicom Papinskoga lateranskog sveučilišta, uspoređivao je likove s obiju relikvija uz pomoć fotografija visoke rezolucije i došao do zaključka da „obličja s Platna i Veronike pokazuju stopostotna poklapanja koja isključuju bilo kakvu slučajnost“, a „ta sličnost govori da je riječ o otisnutim obličjima jedne te iste osobe“.
Torinsko platno
Photo: hr.wikipedia.org
Kako piše Górny u Svjedocima otajstva:
“Pokazalo se da su se svi detalji lica na oba platna idealno podudarali. Jedina razlika sastojala se u tome da su na Torinskom platnu otisnute rane bile još svježe i krvarile su, a oči su prekrivene kovanicama, dok su na Rupcu iz Manoppella rane već prestale krvariti, a oči bile otvorene. Prema Savieru Gaetu, autoru knjige „Drugo platno“ to govori kako se na prvome platnu otisnuo lik mrtvog čovjeka, a na drugom – živoga.”
Cijeli članak pročitajte ovdje
Tekst se nastavlja ispod oglasa