Poznavatelji hrvatske prošlosti rado spominju Danteove stihove koji služe na čast hrvatskim hodočasnicima u Rim:
“Ko’ čovjek možda iz Hrvatske, koji,
Veroniku nam vidjet došao je
da pred tvom slavom starodavnom stoji
zabezeknut, a misli mu se roje:
Gospodine moj, Isukrste Bože,
takvo je dakle bilo Lice Tvoje?”
Sveta Veronika (Veronica, Berenice), pobožna žena iz Jeruzalema na putu prema Kalvariji hrabro pristupila Isusu i obrisala svojim rupcem krv, znoj i pljuvačku s njegova lica. To je učinila kao znak zahvalnosti što joj je Isus darovao zdravlje, jer je imala krvarenje dvanaest godina. Za nagradu joj je Gospodin uzvratio svojim likom utisnutim na platnu. Iako nije zabilježen u evanđeljima, taj događaj se spominje kao šesta postaja pobožnosti križnoga puta. U Jeruzalemu, odakle i potječe pobožnost križnog puta, raširena zaslugom franjevačkih propovjednika u XVII. stoljeću, pokazuje se i kuća Veronikina.
Veronikino platno kao dragocjena relikvija čuvalo se u rimskoj bazilici svetog Petra, blizu groba apostolskog prvaka, vjerojatno od VIII. stoljeća do 1608. Od XVI. ili XVII. stoljeća Veronikin rubac, veličine 17 puta 24 centimetra, čuvaju redovnici kapucini u bazilici Volto Santo u Manoppellu kod Pescare (Abruzzo).
Tekst se nastavlja ispod oglasa