Hrvatski vojskovođa ban Josip Jelačić i njegovi kolege Windisch-Grätz i Radetzky bili su zbog gušenja revolucija u Habsburškoj monarhiji burne 1848. toliko popularni među vojnicima Habsburške monarhije, da su ovi na svoje mačeve iz poštovanja prema njima urezivali slova WIR (Windisch-Grätz, Iellachich , Radetzky).
Grof Radetzky ugušio je revolucije u Veneciji i Milanu, ban Jelačić u Beču i Budimpešti, a Windisch-Grätz u Pragu.
Međutim, zloglasni komunistički ideolog Karl Marx ih je zbog toga mrzio, a Hrvate je zbog pristanka uz Jelačića smatrao nazadnim reakcionarnim narodom koji ‘treba završiti u ropotarnici povijesti’. Komunisti u Hrvatskoj prešutjeli su ovaj stav prema Hrvatima, ali nisu skrili svoju mržnju prema Jelačiću čiji su spomenik prvom prigodom uklonili, dok su pjevanje pjesama u spomen na bana Jelačića progonili i ljude bacali u tamnice.
Na spomen imena Radetzky mnogi će odmah pomisliti na taktove svjetski poznatog Straussova „Radetzky marša“ koji se uvijek na opće oduševljenje publike izvodi na balovima i koncertima. Ipak, mnogi se neće odmah sjetiti da je ta skladba dobila ime po jednom od najslavnijih i najpopularnijih austrijskih vojskovođa, maršalu Josipu Radetzkom, punim imenom Johann Josef Wenzel Anton Franz Karl, grof Radetzky von Radetz, preminulom 5. siječnja 1858. u Milanu.
Radetzky se rano priključio austrijskoj vojsci. Služio je u Turskom ratu pod vojskovođom Loudonom i u Nizozemskoj pod Lacyem tijekom prvih godina francuske revolucije. Njegova je hrabrost od početka bila neupitna pa je vrlo brzo napredovao u vojnoj službi tijekom napoleonskih ratova. Godine 1809. stekao je čin podmaršala i ušao u austrijski glavni stožer. Kronično prazna carska blagajna onemogućila mu je da reformira vojsku. Radetzky je kao načelnik stožera princa Schwarzenberga, zapovjednika savezničkih snaga protiv Napoleona, imao velik utjecaj na vođenje ratnih operacija. Zajedno sa savezničkim vladarima ušao je u Pariz i sudjelovao u radu Bečkog kongresa. U doba mira ponovno je neuspješno pokušao reformirati zastarjelu austrijsku vojsku.
Njegova je zvijezda ponovno zablistala tijekom revolucionarne 1848. godine. Na čelu austrijskih snaga porazio je Talijane u bitkama kod Custoze i Novare. Ugušio je i revolucije u Veneciji i Milanu vladajući talijanskim pokrajinama željeznom rukom. Svojim vojničkim uspjesima Radetzky je omogućio mladom Franji Josipu da osigura prijestolje pa se uz hrvatskog bana Josipa Jelačića i kneza Windischgrätza smatra spasiteljem Habsburške Monarhije. Već za života postao je legenda, a umro je u dubokoj starosti, poslije 70 godina aktivne vojne službe.
U njegovu čast austrijski skladatelj Johann Strauss stariji skladao je i danas vrlo popularan Radetzky marš.
