Glavna udarna snaga bila je Druga armija njemačkog Wehrmachta s čak 11 divizija, koja je napala iz smjera Klagenfurta, Graza i Nagykanizse.
Vojne snage Hitlerovog Trećeg Reicha i njegovih saveznika (Bugarska, Mađarska i Italija) na današnji su dan 1941. izvršile invaziju na Kraljevinu Jugoslaviju, nakon što se ona odbila priključiti njihovom Trojnom paktu. Naime, 27. ožujka 1941. u kraljevini Jugoslaviji je izvršen državni udar po starim oprobanim srbijanskim receptima. Izvela ga je skupina časnika kraljeve vojske na čelu sa generalom Dušanom Simovićem, a iza svega je stajala velikosrpska (polu) tajna nacionalistička organizacija Crna ruka. Pučisti su bili velikim dijelom pod utjecajem Britanaca jer je puč uzdrmao njemačku geostratešku poziciju u ovom dijelu Europe.
Već u ranim jutarnjim satima Luftwaffe je bombardirala Beograd. Njemačka, talijanska, bugarska i mađarska kopnena vojska istovremeno su sa svih strana prodrle u Jugoslaviju. Glavna udarna snaga bila je Druga armija njemačkog Wehrmachta s čak 11 divizija, koja je napala iz smjera Klagenfurta, Graza i Nagykanizse.
Jugoslavenska vojska bila je u potpunom rasulu, tako da nije pružen gotovo nikakav otpor napadačima. Jugoslavenski štab imao je, doduše, plan zaustaviti napadače pomoću rušenja mostova na rijekama Savi i Uni, kako bi se mogao organizirati otpor u gorskim dijelovima Bosne. Ipak, svi ti planovi su propali unatoč tome što su doista minirani i srušeni svi mostovi na Savi nizvodno od Siska. Mladi kralj Petar 14. travnja pobjegao je iz zemlje preko nikšićkog aerodroma, a sa sobom je ponio i cjelokupne državne zlatne rezerve. Jugoslavenska je vojska kapitulirala tri dana kasnije.
Otpor koji je pružala srbijanska vojska bio je simboličan. Hrvati i drugi narodi već su napustili tu vojsku, dok je srbijanski moral bio vrlo nizak pa je Beograd pao bez borbe usprkos povoljnom obrambenom položaju na dvije velike rijeke. Bio je to ponovni katastrofalni poraz i okupacija Srbije, još gori nego što je bio onaj početkom I. svjetskog rata od strane Austro-Ugarske u kojoj su velikim dijelom bili hrvatski vojnici. Nakon borba oko Užica i sloma Užičke reublike u studenom 1941. kada su zajednički podigli ustanak srbijanski partizani i četnici, u Srbiji gotovo da nije bilo otpora nacistima do ulaska sovjetske armije u Srbiju 1944.
Nakon travanjskog kratkog rata koji je završio potpunom katastrofom jugoslavenske (srbijanske) vojske na teritoriju Jugoslavije formirane su tri države: Nezavisna Država Hrvatska, Srbija pod okupacijom Njemačke i Kraljevina Crna Gora pod vlašću Talijana. Ostatak teritorija Jugoslavije razdijeljen je između Mađarske, Italije i Bugarske.