Na današnji dan 1850. rođen je u Slovačkoj političar Tomaš Masarayk, a umro je 1937. godine u Češkoj. Bio je prvi predsjednik višenacionalne Čehoslovačke (50% Čeha, 23% Nijemaca, 20% Slovaka, ostatak Mađari, Židovi, Poljaci…). Otac mu je bio etnički Slovak, a majka iz germanizirane moravske obitelji.
Slično jugoslavenskim unitaristima, Masaryk se zalagao za strogo centraliziranu višenacionalnu Čehoslovačku u kojoj je Slovačka bila tek jedna regija, a Slovaci kao narod izvrgnuti centralističkoj vlasti. Zbog toga Masarayk ima mnogo više pristalica među Česima, nego Slovacima iz kojeg je naroda potekao.
Osim najvećih zasluga za stvaranje Čehoslovačke, Masarayk se zdušno zalagao za stvaranje Jugoslavije na tradicijama vlastite sklonosti panslavizmu.
Kao što je vidljivo, postoji frapantna sličnost s poviješću Jugoslavije i pokušaja dominacije i centralizacije vlasti u Beogradu, osobito pod vodstvom jednog Hrvata Josipa Broza Tita. Masarayk je ulicu u Zagrebu dobio je, kao rijetko koja osoba, još za svog života.
Masaryk se zalaže za strogo centralističku i unitarnu Čehoslovačku. Raspadom Austro-Ugarske je 1918. Slovacima ponuđena ravnopravnost u zajedničkoj državi s Česima, a njihovi su čelnici na to pristali.
Poput Hrvata koji su naivno pristali na zajedničku državu Jugoslaviju, koja se pretvorila u mnogo veću noćnu moru za Hrvate, nego što je to, ipak, bila Čehoslovačka za Slovake.
Masarykova unitarna Čehoslovačka – Slovaci postaju ugroženi
Sam Masarayk je 1914., početkom rata, iz Austro-Ugarske emigrirao u London, gdje priprema stvaranje višenacionalne Čehoslovačke. Idućih godina među izbjeglicama i ratnim zarobljenicima osniva češke dobrovoljačke odrede. Potkraj rata Masaryk odlazi u Sjedinjene Američke Države. Tijekom rata surađuje s Jugoslavenskim odborom koji djeluje u emigraciji te s Pašićevom srbijanskom vladom.
Masaryk 16. listopada 1918. objavljuje Deklaraciju o nezavisnosti Čehoslovačke i o deklarativnoj ravnopravnosti naroda Čeha i Slovaka.
Dana 29. veljače 1920. donesen je ustav koji je promijenio situaciju. Nova država nazvana je Čehoslovačka jer se počela propagirati ideja da su Česi i Slovaci jedan narod (takva pogubna ideja je bila raširena i među austroslavistima Hrvatima prije stvaranja Jugoslavije).
Hitler ulazi u Čehoslovačku – Slovaci proglašavaju nezavisnu Slovačku
Zemaljska vlada u Slovačkoj dobila je ograničene ovlasti. Zastava i grb bili su u osnovi češki s malim slovačkim simbolima.
Tako je Slovačka postala jedna regija tadašnje Čehoslovačke.
Tek nakon Minhenskog sporazuma 1938. Slovaci su izborili autonomiju. Slovaci koriste upad Hitlera u Čehoslovačku, te osnivaju svoju državu pod utjecajem Trećeg Reicha koja je trajala od 1939-1945. godine. Tako su Slovačku, osim Reicha, priznale i Velika Britanija, Kraljevina Italija, Japan , Sovjetski Savez, Španjolska, NDH, Litva, Estonija, Švicarska, El Salvador, Vatikan i Mađarska. Prestanak postojanja prve Slovačke Republike dogodio se nakon pobjede Saveznika i deratifikacije Münchenskog sporazuma i svih njegovih posljedica.
Masaraykova ulica u Zagrebu – izglasovana 1930. za njegova života!
Odlukom Skupštine gradskog zastupstva od 28. studenog 1930., a na prijedlog tadašnjeg gradonačelnika Stjepana Srkulja, jedna od ulica u središtu Zagreba (tadašnja Marovska) dobila je ime po Tomášu Masaryku, utemeljitelju i prvom predsjedniku Čehoslovačke, političaru, filozofu i sociologu, jednom od najuglednijih ljudi toga vremena koji je upravo te godine slavio svoj 80. rođendan.
Popularnost i ugled Masaryka kao demokrata, humanista i mislioca te saveznički odnosi između Čehoslovačke i Kraljevine Jugoslavije u sklopu Male Antante, stvorili su povoljno ozračje za tu odluku, ali i slične odluke u više hrvatskih gradova. Masaryk je tako postao stranac koji u Hrvatskoj ima najviše ulica, a to je ostao sve do danas kad svoje ulice ima u sedam hrvatskih gradova.
Masaryk – proturječna osoba ili ne?
Međutim, kad su posrijedi Masarykovi odnosi s Hrvatima, još od razdoblja prije Prvog svjetskog rata u Hrvatskoj postoje proturječna mišljenja, jer su mu ovdašnji kritičari predbacivali prosrpsku orijentaciju nauštrb Hrvata te potporu stvaranju Jugoslavije. Predsjednik Matice hrvatske, sudski rehabilitirani povjesničar i starčevićanac Filip Lukas je 1938., u svom članku Masaryk prema Hrvatima, na Masarykov račun iznio brojne kritike te zatražio da se njegove ulice u Hrvatskoj preimenuju. To se doista i dogodilo u doba Drugog svjetskog rata i NDH, kada je Masarykova ulica u Zagrebu dobila ime povjesničara Milana Šufflaya, žrtve diktature kralja Aleksandra iz 1931.
No 1946. Masarykovo je ime opet vraćeno.
U međuvremenu se u Zagrebu nekoliko puta pokušavalo promijeniti ime ulice. Prvi puta 1993., pa u ožujku 1996., pa 1998., s prijedlozima da njegovu ulicu dobije veliki hrvatski pisac Miroslav Krleža. U raspravi je posebno bio aktivan tadašnji najistaknutiji živući hrvatski književnik i član Komisije Ranko Marinković, koji je za Masaryka kazao da je bio „tek jedan od čeških političara“.
Uvijek je reagiralo Hrvatsko-češko društvo s zahtjevom da se ime ulice ne mijenja, dok Društvo hrvatsko-slovačkoga prijateljstva nikada nije reagiralo na ove zahtjeve za promjenom imena.
Osim Zagreba, nazive ulica sa Masarykovim imenima ima i Dubrovnik, Čakovec, Daruvar, Bjelovar, Virovitica i Varaždin.
Tekst se nastavlja ispod oglasa