Predaja pukovnika srpske vojske Čedomira Bulata, zapovjednika 21. korpusa “SVK”, u Topuskom oko 14 sati, značila je kraj operativnoga dijela operacije “Oluja”, ali i prestanak rata na teritoriju Republike Hrvatske, iako su nastavljene vojne aktivnosti radi slamanja ostataka neprijateljske vojske i pretresa terena.
Primjerice, 8. kolovoza hrvatske snage ušle su u Srb, a 9. kolovoza u Vrginmost i Dvor na Uni. Porazivši neprijatelja, Hrvatska vojska stala je na međunarodno priznatu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Predaja je napravljena vojnički časno i po vojnim propisima. Svakom 200. neprijateljskom vojniku je ostavljeno oružje da održavaju red te su vojnici i civili koji su bježali za vojskom prepraćeni preko državne granice. Prave nakane neprijatelja otkrio je njihov general Milisav Sekulić u knjizi „Knin je pao u Beogradu“.
Milisav Sekulića (1935.), koji je od početka srpske agresije na Hrvatsku bio pripadnikom Generalštaba JNA, a onda je 1993. došao u Knin, u tzv. Glavni štab Srpske vojske Krajine, na mjesto načelnika operativno-nastavnog odjeljenja. Tu je promaknut u čin general-majora, a u njegovu su djelokrugu bile zadaće borbene obuke i operativno-stožerni poslovi.
Sekulić se u knjizi pita, nije li otezanje s evakuacijom kordunskog stanovništva značilo da se na tom području pokušava isprovocirati masakr, te odgovara: “Iako je, na nesreću, došlo do okruženja, na svu sreću došlo je i do racionalnog i sasvim kontrolisanog ponašanja hrvatske vojske, Hrvatska je znala šta želi i čvrsto je kontrolisala situaciju. Nije, može se reći, nasela na zamku! Za nju je bolje rešenje bilo da se omraženi Srbi živi nađu u Srbiji nego da ostanu mrtvi na Kordunu” (neprevedeni izvorni tekst).
Srbi su sami priznali da su priželjkivali da HV postupi kao Mladić u Srebrenici ili Šljivančanin u Vukovaru
Kada je Oluja počela evakuirani su vojnici i civili iz cijele tzv. Krajine. Izuzetak su bili oko 50 tisuća vojnika 21. korpusa i civila s Korduna. Srpski političari i generali nadali su se da će Srbi sa Korduna biti zarobljeni, stavljeni u logore ili čak ubijeni, i da će te žrtve poslužiti kao pokriće za obmane kojima su svoj narod trovali od 1990. godine.
Srbi su sami priznali da su priželjkivali da HV postupi kao Mladić u Srebrenici ili Šljivančanin u Vukovaru, da postupci Hrvatske vojske budu slični njihovima za cijelo vrijeme rata od početka do Oluje. Tako bi sljedećih 100 godina imali materijala za potvrdu svoje izmišljene i silom nametane sintagme ”o genocidnosti hrvatskog naroda”.
Povijest pokazuje da nisu imali pravo. A ovim danom pokazuje da je Beograd i Srbija, u svom pokušaju stvaranja Velike Srbije na račun Hrvatske, doista doživjela katastrofu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa