Ferdo Livadić je u Samoboru uglazbio poznatu hrvatsku budnicu „Još Horvatska ni propala“ još u 19. stoljeću. Bila je vrlo popularna među Hrvatima u vrijeme kada je bila zabranjena u Jugoslaviji, a zbog nje su mnogi domoljubi u vrijeme komunističke diktature dobili otkaze na radnom mjestu, saslušavanja na miliciji, te zatvorske kazne i robije.
Zabranjene hrvatske pjesme u Jugoslaviji izlaze na svjetlo dana tek 1991. godine
Hrvatske domoljubne pjesme su u Jugoslaviji bile zabranjene i zbog njih se išlo na robiju. Jedna od njih je i “Još Horvatska ni propala” koju je napisao Ljudevit Gaj, a uglazbio Ferdo Livadić. Bile su to pjesme uglavnom iz 19. stoljeća ili prvih godina 20. stoljeća, koje nisu imale nikave veze niti s Jugoslavijom niti s komunizmom.
Te pjesme nisu se smjele ni izvoditi ni tiskati sve do osamostaljenja Hrvatske 1991. godine. Pjevale su se samo potajno. Osobe koje su pjevali nejugokomunističku inačicu pjesme za to su dobivali zatvorske kazne.
Svakako, prva na listi zabrana jugo-komunista, kojima su vjetar u leđa davali izdajnici iz Komunističke partije Hrvatske i hrvatski jugofili, bila je slavna budnica “Ustani ban”.
Pjesma “Ustani, bane” bila je u SFRJ zabranjena, baš kao i spominjanje spomenika banu Jelačiću, koji su komunističke vlasti u tišini maknule sa središnjeg zagrebačkog gradskog trga 1947. godine, i to u tamu zagrebačke Gliptoteke.
“Mislim da nije utvrđeno tko je autor pjesme “Ustani, bane”. Ta pjesma već dugo ima status narodne pjesme, ako narodna pjesma i nije. Sjećam se da sam kao dijete u Požegi, još u vrijeme Banovine Hrvatske, 1936., 1937. godine, slušao seljake kako je na brzinu pjevaju i onda bježe ispred žandara. I tada je ta pjesma, koja je s vremenom postala narodna, bila zabranjivana”, prisjeća se akademik i književni povjesničar Dubravko Jelčić.
Stariji čitatelji se sjećaju i ličke koračnice hrvatske vojske, iz doba Austro-Ugarske, “Vilo Velebita”.
Zbog domoljubnog sadržaja, i ta pjesma je u doba Jugoslaviji bila zabranjena. Pridjev “hrvatski” jugokomunisti su osuđivali kao nacionalistički ispad. Te pjesme nisu se smjele ni izvoditi ni tiskati sve do osamostaljenja Hrvatske 1991. godine. Pjevale su se samo potajno. Osobe koje su pjevali nejugokomunističku inačicu pjesme za to su dobivali zatvorske kazne.
Ipak, pjevala se često ali potajno, poput mnogih drugih starih pjesama (“Ustani, bane”, “Još Horvatska ni propala, “Oj,hrvatska mati”, “Zovi, samo zovi”…).
Danas, više od sto godina nakon nastanka, “Vila Velebita” i dalje spada u najpopularnije hrvatske domoljubne popijevke.
Ferdo Livadić – njegova budnica nakon gotovo 150 godina živi u srcima Hrvata
A na današnji dan 1879. umro je Ferdo Livadić, hrvatski skladatelj slovensko-austrijskoga podrijetla. Zanimljivo je da mu je ime izvorno glasilo Ferdinand Wiesner, a kasnije je prezime Wiesner kroatizirao u Livadić (njemačka riječ Wiese znači livada). Rodio se u Celju 30. svibnja 1799., što znači da je bio oko dvije godine stariji od hrvatskog bana Josipa Jelačića. Njegova je obitelj oko 1809. naslijedila imanje u Samoboru pa se onamo preselio još u djetinjstvu.
Ferdinand Wiesner tj. Ferdo Livadić studirao je pravo, no rano se počeo baviti i glazbom, i to kao violinist i skladatelj. Došao je u doticaj s Ljudevitom Gajem i postao je pripadnikom Ilirskog pokreta.
Uglazbio je znamenitu budnicu „Još Horvatska ni propala“ na tekst Ljudevita Gaja.
Originalni tekst budnice „Još Horvatska ni propala“
Još Horvatska ni propala, dok mi živimo;
visoko se bude stala, kad ju zbudimo:
ak je dugo tvrdo spala, jačja hoće bit,
ak’ je sada vu snu mala, če se prostranit.
Večkrat senja čudne senje slatke radosti,
kada se joj kažu tenje jake mladosti;
Drugda pako magle crne nju opstiraju,
kada sestre njoj neverne nju zaptiraju.
(….)
Jenput čuje svoje sine složno pevati,
složne glase u visine tako zdigati:
“Braća danas kolo vodi, danka svetkuje,
Horvatska se preporodi, sin se raduje.”
V kolu jesu vsi Horvati Stare Države.
Starom Kralju verni svati z Like, Krbave,
Krajnci, Štajer, Gorotanci i Slavonija,
skup Bošnjaci, Istrijanci ter Dalmacija.
Vsi Horvati se rukuju, i spoznavaju,
istinski se sad kušuju, reč si davaju;
Neka znaju sveta puki njihov novi zvez,
hvalit čeju vnukov vnuki slavni narod ves.
Nudar, braćo, čaše z vinom sad napunite,
zdravicu Horvatskem sinom vernem napite,
neka žive naša sloga, vsaki pravi Slav,
pravi sinko Roda svoga neka bude zdrav.
Zabranjene hrvatske pjesme u Jugoslaviji:
Još Hrvatska ni propala dok mi živimo
Ustani bane
Oj ti vilo Velebita
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa