Veći dio života proveo je u dvorcu na rubu samoborskog naseljenog područja koji se i danas može vidjeti, tzv. Livadićev dvorac. U tom je dvorcu i umro na današnji dan 1879. u 80. godini života. Ferdo Livadić uglazbio je poznatu hrvatsku budnicu „Još Horvatska ni propala“ zbog koje su mnogi domoljubi u vrijeme komunističkog terora dobili zatvorske kazne i robije, te gubili radna mjesta i osnovne uvjete za miran život. Ta pjesma bila je svjetlo i inspiracija generacijama Hrvata u doba raznih tama i pokušaja zatiranja hrvatskog imena.
Na današnji dan 1879. umro je Ferdo Livadić, hrvatski skladatelj slovensko-austrijskoga podrijetla. Zanimljivo je da mu je ime izvorno glasilo Ferdinand Wiesner, a kasnije je prezime Wiesner kroatizirao u Livadić (njemačka riječ Wiese znači livada). Rodio se u Celju 30. svibnja 1799., što znači da je bio oko dvije godine stariji od hrvatskog bana Josipa Jelačića. Njegova je obitelj oko 1809. naslijedila imanje u Samoboru pa se onamo preselio još u djetinjstvu.
Ferdinand Wiesner tj. Ferdo Livadić studirao je pravo, no rano se počeo baviti i glazbom, i to kao violinist i skladatelj. Došao je u doticaj s Ljudevitom Gajem i postao je pripadnikom Ilirskog pokreta.
Uglazbio je znamenitu budnicu „Još Horvatska ni propala“ na tekst Ljudevita Gaja.
Originalni tekst budnice „Još Horvatska ni propala“
Još Horvatska ni propala, dok mi živimo;
visoko se bude stala, kad ju zbudimo:
ak je dugo tvrdo spala, jačja hoće bit,
ak’ je sada vu snu mala, če se prostranit.
Večkrat senja čudne senje slatke radosti,
kada se joj kažu tenje jake mladosti;
Drugda pako magle crne nju opstiraju,
kada sestre njoj neverne nju zaptiraju.
(….)
Jenput čuje svoje sine složno pevati,
složne glase u visine tako zdigati:
“Braća danas kolo vodi, danka svetkuje,
Horvatska se preporodi, sin se raduje.”
V kolu jesu vsi Horvati Stare Države.
Starom Kralju verni svati z Like, Krbave,
Krajnci, Štajer, Gorotanci i Slavonija,
skup Bošnjaci, Istrijanci ter Dalmacija.
Vsi Horvati se rukuju, i spoznavaju,
istinski se sad kušuju, reč si davaju;
Neka znaju sveta puki njihov novi zvez,
hvalit čeju vnukov vnuki slavni narod ves.
Nudar, braćo, čaše z vinom sad napunite,
zdravicu Horvatskem sinom vernem napite,
neka žive naša sloga, vsaki pravi Slav,
pravi sinko Roda svoga neka bude zdrav.