Na današnji dan 1984. godine još jedan Hrvat osvojio je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama – boksač Anton Josipović.
Hrvatski boks jako je sličan hrvatskom nogometu. Premda mala država, Hrvatska je u borilačkim sportovima izuzetno snažna i moćna, a tako je od početaka i u boksu.
Osobito je zanimljivo da je trener boksačke (šakačke) reprezentacije NDH bio slavni boksač crnoputi Jimmy Lygget, koji je 30-ih došao u Zagreb oženivši Hrvaticu.
Osnutak boksačkog kluba Herkules u Zagrebu 16. svibnja 1920. (osnovali su ga Franjo Kulčar, Milan Hoffer, Duro Monastir i braća Galić) smatra se početkom modernog organiziranog amaterskog boksa u Hrvatskoj. Među najuspješnijim su hrvatskim boksačima, osvajačima odličja na Olimpijskim igrama, nosiocima naslova prvaka svijeta i Europe u amaterskoj i profesinalnoj kategoriji: Mate Parlov, Anton Josipović, Damir Škaro, Marijan Beneš, Ivan Prebeg, Željko Mavrović, Stjepan Božić, Stipe Drviš i Filip Hrgović.
Hrvatski boks jako je sličan hrvatskom nogometu. Premda mala država, Hrvatska je u borilačkim sportovima izuzetno jaka, a osobito u boksu.
Najsvjetlija zvijezda je svakako veliki Mate Parlov. Olimpijski pobjednik, europski i svjetski prvak, te kasniji svjetski prvak u poluteškoj kategoriji.
Član BK Pula. Nastupao u poluteškoj kategoriji. Višestruki je državni prvak (1967. – 1974.). Zlatne medalje osvojio je na OI 1972., SP 1974. i EP 1971 i 1973.
U konkurenciji profesionalaca prvak Europe postao je 1976., a prvak svijeta po verziji WBC 1978. godine.
Bio je prvi boksač iz socijalističkih zemalja koji je osvojio profesionalnu svjetsku titulu. Mate Parlov jedini je boksač u povijesti tog športa koji je osvojio olimpijsku, europsku i svjetsku amatersku,te europsku i svjetsku profesionalnu titulu.
Tko se ne sjeća Banjalučanina Marijan Beneša: prvak Europe u super-Velteru u amaterskom boksu i što je postao kasnije i u profesioalnom boksu.
Prije njih dvojice sjajna zvijezda hrvatskog boksa bio je Ivan Prebeg – profesionalni prvak Europe u poluteškoj kategoriji.
„Šaka sa Srednjaka“ Željko Mavrović bio je profesionalni prvak Europe u teškoj kategoriji, a neporažen izaziva velikog Lennoxa Lewisa za svjetski naslov i gubi na bodove.
U siječnju 1998. dragovoljno se odrekao titule europskoga prvaka. Do tada je imao 28 profesionalnih mečeva i u svima je pobijedio. U meču za naslov svjetskog prvaka u verziji World Boxing Councila (WBC), 26. IX. 1998., poražen je po bodovima u 12 rundi od Lennoxa Lewisa. Nedugo nakon toga povukao se iz boksa.
A na današnji dan 1984. godine još jedan Banjalučanin osvojio je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama – Anton Josipović.
A tu su još Stipe Drviš – svjetski boksački prvak u poluteškoj kategoriji, Stjepan Božić, Filip Hrgović, Damir Škaro i čitava plejada niza talentiranih i hrvatskih boksača.
U inozemstvu velike karijere postigli su Jure (George) Chuvalo i Fritzie Zivich, poznat kao „hrvatska kometa“ i svjetski prvak u velteru prije II. svjetskog rata.
U to vrijeme, prije II. svjetskog rata, Hrvatska je imala niz velikih boksača čije je sjajne karijere prekinuo II. svjetski rat: Eduard Majerić, Mijo Drvarić i drugi.
Zanimljivo je da je za vrijeme II. svjetskog rata trener boksa i reprezentacije NDH bio slavni Jimmy Lyggett, rođen 1897. godine u crnačkoj četvrti Philadelphije, koji je došao je u Zagreb u ranim tridesetim godinama jer se oženio Hrvaticom. Bio je vrlo poznati boksač, svjetski prvak, a u karijeri se borio s najslavnijim boksačima kao acka Blackburna i Georgea Robin i osobito slavnog Maxa Schmelinga, gdje je jedan meč izgubio, a u drugom izborio neriješen rezultat.
Dvorane su uvijek bile krcate, tražila se karta više, kako na gostujućim mečevima, tako i na domaćim. Boksačke borbe posjećivalo je mnoštvo građana te dužnosnika vlasti NDH koje su podosta ulagale u razvoj sporta, a koji je u to teško ratno vrijeme postigao nekoliko zapaženih međunarodnih rezultata.
U strahu od komunista napustio je Hrvatsku pred kraj rata i vratio se u Ameriku.
O nepoznatoj povijesti hrvatskog boksa pročitajte ovdje
Tekst se nastavlja ispod oglasa