Jedan od najznačajnijih engleskih i europskih pisaca Charles Dickens umro je na današnji dan 1870.
On je u središte je svojih djela stavio stradanje običnog čovjeka svog vremena dehumanizirane, dekristijanizirane i industrijalizirane Europe.
Čvrsto vjerujući u pobjedu dobra na svijetu, prosvjedovao je protiv društvene nepravde i bespravlja. To je središnja nit svih njegovih romana i djela u kojima prepričava ljudske sudbine, nevolje i odricanja svojih likova zahvaćenih burnim i mučnim događajima iz vremena francuske revolucije. Ipak, on je i humorist i sentimentalni pisac, pa je naročita draž većine njegovih djela u stalnoj izmjeni šale i ganutljive patetike, smijeha i suza.
Na svojoj tužnoj sudbini u velikoj je mjeri gradio i radnju jednog od svojih najpoznatijih djela, romana David Copperfield, priče o teškom djetinjstvu i odrastanju siromašnog dječaka koji u ranim godinama postaje siroče i biva sam prepušten nemilosti života. Roman se posebno odlikuje toplinom pripovijedanja i zaokruženim likovima.
Slična je tematika i njegovih drugih djela, posebno romana Veliko iščekivanje (Great Expectations), dirljive priče o siromašnom dječaku Pipu. Među drugim djelima ističu se njegov prvi poznatiji roman Posmrtni spisi Pickwickova kluba (The Posthumous Papers ofthe Pickwick Club), zatim Nicholas Nickleby, Život i doživljaji Martina Chuzzlewita (Life and Adventures of Martin Chuzzlewit), Poslovanje s tvrtkom Dombey i sin, prodaja na veliko i malo, i za izvoz (Dealing with the Firm of Dombey and Son, Wholesale, Retail, and far Exportation) i drugi.
Istakao se i pripovijetkama, kao što su npr. Božična pjesma (Christmas Carol) i Cvrčak na ognjištu (Cricket on the Hearth).
Božićna priča – Dickensov klasik o novom čovjeku
Nikada nije kasno za promjene u životu. Posebice za one koje vode nabolje. U to se uvjerio grub i hladan čovjek imenom Ebenezer Scrooge, glavni junak „Božićne priče“. Nakon što je još u djetinjstvu zaboravio na pravi božićni duh zajedništva i topline, Scrooge je postao grub i hladan čovjek do čijeg srca se jedva može doprijeti.
U „Božićnoj priči“ slavni engleski pisac s naklonošću prema djeci i slabima istodobno govori o engleskom društvu 19. stoljeća, prikazanom i u licu hladnoga i gramzivoga Scroogea. Jedan njegov san, u predbožićnim danima, ipak dokazuje da su čuda moguća. Nakon što se u snu vratio u prošlost te se sjetio bezbrižnih djetinjih blagdanskih dana, shvatio je kako je dopustio da mu srce otvrdne na siromaštvo i bijedu ljudi oko sebe, ali i na optimističan i veseo duh koji su ti isti ljudi, unatoč siromaštvu, širili oko sebe svakoga Božića. San ga je nakratko odveo i u budućnost, dovoljno da shvati kako će mu uskoro za promjene biti prekasno.
Promjena koja se dogodila u Scroogeovom životu bila je – promjena srca. To je ono što treba svakom čovjeku, a što tankoćutni Dickens tako pažljivo, i samo naoko jednostavno, uočava. Scrooge je na Božić postao novi čovjek sa novim srcem po uzoru na onoga koji je rođen na Božić. To nije novi rasni ili ideološki „nadčovjek“ koji se već tada stvarao u „naprednim umovima napredne europske inteligencije“ , već Dickensov novi čovjek rođen iz Božjeg srca sa najčvršćim temeljem – nesebičnoj ljubavi za siromaha i bližnjeg u potrebi.
Božićna priča je klasični evergrin kršćanske kulture i odsjaj životne filozofije i misli velikog engleskog pisca.