Oporučno je svoj imetak ostavio siromasima.
Sveti Cezarije iz Nazijanza (Caesarius), dvorski liječnik, rodio se oko 330. u Arijanzu kod Nazijanza (jugozapadna Kapadocija, danas Anatolija, Turska), u obitelji svetaca. Kao sveci se štuju njegova majka Nona, otac Grgur stariji, biskup Nazijanza, brat Grgur, slavni teolog i crkveni naučitelj, te sestra Gorgonija.
Kada je Cezarije odrastao, pošao je iz svojeg rodnog grada u Aleksandriju i posvetio se u tamošnjim glasovitim školama proučavanju geometrije, zvjezdoznanstva i medicine. Naročito ga je privlačila medicina. Nakon povratka u zavičaj s velikim je uspjehom djelovao kao liječnik. Glas o njemu dopro je i do carskog dvora, pa ga je car Konstancije II. oko 355. pozvao u Carigrad. Tamo je postao dvorski liječnik. U toj službi ga je potvrdio čak i car Julijan Apostata, mrzitelj kršćanstva, iako je Cezarije čvrsto pristajao uz kršćansku vjeru. Julijan je od Cezarija zahtijevao da se odrekne svoje vjere, a kad je on to odbio, prognao ga je. Nakon Julijanove smrti Cezarije se 363. vratio u Carigrad.
Car Valens imenovao je 364. Cezarija upraviteljem (kvestorom) rimske pokrajine Bitinije, na sjeveroistoku Male Azije. Prigodom strašnog potresa koji je 11. listopada 368. pogodio bitinijski grad Niceju, Cezarije je čudesno umakao smrti. Taj ga je događaj toliko uzbudio da je odlučio ostaviti javnu službu. Posvetio se spremanju za vječnost i spasenju svoje duše. Dao se odmah krstiti, te je provodio pokornički život sve do svoje prerane smrti, uzrokovane kugom, početkom 369. u Bitiniji. Oporučno je svoj imetak ostavio siromasima. Pokopan je u Nazijanzu, a dirljivi pogrebni govor izrekao je njegov brat Grgur Nazijanski, slavni govornik.