Dana 9. veljače 1993. u mjestu Medviđa u zadarskom zaleđu pripadnici agresorske srpske vojske počinili su pokolj nad civilnim stalnovništvom kao odmazdu za uspješnu oslobodilačku operaciju „Maslenica“ koju je provela Hrvatska vojska. Od 18 stradalih civila, četvorica se još uvijek vode kao nestali. Najmlađa žrtva bila je djevojka od 18 godina, a najstarija žena od 88 godina. Sveukupno je među žrtvama bilo sedam žena.
Upravo ovaj događaj tema je dokumentarnog filma“Glas Medviđe“, koji je premijerno prikazan ove godine u Zadru, a u petak, 17. studenog, projekcija se održala i u Drnišu.
Tim povodom upriličili smo razgovor s gospodinom Lukom Klapanom, autorom filma.
Luka Klapan nagrađivani je filmski autor i slikar rođen u Pridragi pored Zadra. S 15 godina napustio je rodni kraj te nastavio školovanje u Zagrebu gdje je i započeo sa svojim profesionalnim djelovanjem.
I sam je bio sudionik Domovinskog rata: kao pripadnik specijalne policije sudjelovao je u oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj operaciji Bljesak, a za zasluge tijekom operacije odlikovan je medaljom Bljesak i Spomenicom Domovinskog rata.
Nakon dugogodišnjeg boravka u Zagrebu i Zaprešiću, u kojem je djelovao u „Foto-kino-video klubu Zaprešić“, vratio se u svoj rodni kraj kojemu svesrdno doprinosi svojim radom. Kroz svoje filmove tematizira njegove prirodne ljepote, povijesnu baštinu i događanja iz Domovinskog rata, a u osnovnoj školi priredio je i filmsku radionicu za učenike sedmog razreda.
Ističe kako je posebnost njegova rada upravo ta što svoje filmove radi posve samostalno: snima, montira, piše scenarije i režira.
„Snimanjem filma htio sam se odužiti onima koji su dali svoje živote“
Film „Glas Medviđe“ drugi mu je dokumentarni film posvećen Domovinskom ratu, nakon onoga pod nazivom „Pridraga: ratna sjećanja“.
Ističe kako mu se ideja za snimanje tih filmova rodila nakon što je godinama na obilježavanjima različitih obljetnica slušao imena trojice poginulih branitelja- njegovih školskih kolega iz djetinjstva. Nakon toga odlučio se, na sebi svojstven način, odužiti tim ljudima za njihovu žrtvu.
U filmovima posebno proučava stradanja civila, o kojima se, navodi, ne govori, čija su stradanja gotovo zaboravljena, u medijskom prostoru sramotno se malo spominju, a u tom djelovanju podupire ga i Udruga civilnih stradalnika Domovinskog rata Zadarske županije.
„To su događaji o kojima danas nitko ništa ne pita, ne razgovara. To je sve zaboravljeno – to odlazi…“ kaže, dodajući kako je osjetio potrebu da o njima makar on progovori „svojim filmskim dokumentiranjem“.
„Ne može jedino što činimo biti da se samo svake godine odemo pokloniti žrtvama, odnijeti cvijeće i zapaliti svijeće.“ kaže dodajući kako je, osim ratnih operacija i heroja ratnika Domovinskog rata, itekako potrebno govoriti o patnjama koje su proživjeli civili.
Napominje kako za pokolj u Medviđi još uvijek nitko nije odgovarao iako je poznato o kojim je počiniteljima riječ.
„Kada razgovarate s tim ljudima, s obitelji i rodbinom stradalih, osjetite koliko im je teško.“ svjedoči autor.
„Htio sam im zapravo dati priliku da i oni iskažu ono najteže s čime se već dugi niz godina suočavaju“ kaže dodajući kako su mu se prilikom snimanja mnogi javljali želeći iznijeti svoja svjedočanstva o događajima tijekom Domovinskog rata u Medviđi.
Projekcija u Zagrebu: Kino Tuškanac 7. prosinca
Luka Klapan zadovoljan je snimljenim filmom i njegovim odjekom, a on će zasigurno biti još i veći s obzirom da su pred nama projekcije u drugim gradovima, a među njima i ona u Zagrebu u Kinu Tuškanac, 7. prosinca u 21 sat. I nakon ovoga nastavit će se baviti stradanjem civilnog stanovništva na zadarskom području u Domovinskom ratu, a već sada radi na novome filmu te tematike.
U tjednu u kojem obilježavamo dan sjećanja na žrtve Škabrnje, vrijedi zastati i zamisliti se nad tolikim žrtvama kojima je, samo na zadarskom području, plaćena sloboda naše domovine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
