Tradicionalnim puštanjem bijelih golubica, parčevom himnom i podizanjem svečeva barjaka ispred crkve svetog Vlaha, u Dubrovniku je otvorena 1045. festa sv. Vlaha. Okupljenim građanima i njihovim gostima najprije se obratio dubrovački biskup msgr. Mate Uzinić, kazavši da festa sv. Vlaha nije samo tradicija već i znak našeg katoličkog identiteta i kršćanske vjere u Boga, koji nam se objavio u Isusu iz Nazareta, a u kojega je sv. Vlaho vjerovao i kojega je posvjedočio svojim životom i svojom mučeničkom smrću. Osvrnuo se i na probleme ovoga vremena. Njegovu propovijed prenosimo u cijelosti:
Prema zabilježbi u Annales Ragusini anonymi s kralja XV. st., sv. Vlaho se, kao starac „duge sjede brade, koji drži štap u ruci“, daleke 971. godine ukazao svećeniku Stojku, upozorivši ga na opasnost koja je prijetila Gradu. U toj zabilježbi između ostaloga čitamo i to da se sv. Vlaho sam „postavi na obranu (Grada) s četom nebeske vojske“, ali također čitamo i nešto veoma važno, a što se inače ne spominje kad se govori o tom događaju koji je obilježio početak veze između sv. Vlaha i našeg Grada i obrnuto. To je njegova preporuka stanovnicima Dubrovnika, koja je bila nadahnuće poznatoj dubrovačkoj diplomaciji i temelj naše stoljetne, opjevane i življene, slobode, „da se unaprijeda čuvaju oni sami velikim oprezom.“
Braćo i sestre, drage Dubrovkinje i Dubrovčani, dragi hodočasnici i gosti naše Feste sv. Vlaha,
Festa sv. Vlaha nije samo tradicija i kulturna baština. Ona nije i ne smije biti svedena samo na procesiju, izvijanje barjaka, pucnjavu trombunjera… Niti je, budemo iskreni, ne mogu ugroziti neke izvanjske okolnosti koje nam se mogu svidjeti, a i ne moraju, odnosno koje nam mogu smetati, a i ne moraju. Festa sv. Vlaha je znak našeg katoličkog identiteta i kršćanske vjere u Boga, koji nam se objavio u Isusu iz Nazareta, u kojega je sv. Vlaho vjerovao i kojega je posvjedočio svojim životom i svojom mučeničkom smrću. Naše je slavlje istovremeno i povjerenje, dugo 1045. godina, u moćnu zaštitu našega nebeskoga zaštitnika – parca sv. Vlaha. To povjerenje u sv. Vlaha kao zaštitnika, koje su izgradile brojne prekrasne stranice naše dubrovačke prošlosti, nisu uspjele ugroziti ni one tragične stranice iste te povijesti, pa ni ona najstrašnija kojoj ove godine spominjemo 350. obljetnicu, a koju je 6. travnja 1667. ispisala Velika trešnja, u kojoj je poginula četvrtina stanovnika i naš grad bio srušen do temelja.
I ono dobro i ono loše, zajedno sa zagovorom sv. Vlaha koji nikad nije uzmanjkao i odgovorom naših predaka da oni sami dadu svoj doprinos svojoj slobodi i napretku, oblikovalo je Dubrovnik u grad kakav poznajemo, s kojim se ponosimo i kojemu se mnogi dive, bez obzira je li obasjan suncem ili umiven kišom, oplakivan jugom ili pročišćen burom. Nedavno smo ga promatrali zaogrnut snijegom. Prekjučer je jedan od naših gostiju zaplakao diveći se ljepoti Dubrovnika i našega kraja.
Ipak, nije sve tako bajno. Oni koji k nama dolaze ne vide samo ljepotu i dobrotu. Uoče oni i naše mane. Daju nam i savjete. Nekad dobronamjerno. Nekad i ne. Nama koji ovdje živimo poznata je i dobra i loša strana, a i ono između čega je najviše. Budući da je sv. Vlaho, osim što je bio biskup i mučenik, bio liječnik želio bih sve dobronamjerne kritike na naš račun nazvati njegovom dijagnozom, upozorenjem na opasnost koja nam prijeti. Od različitih opasnosti na koje nas sv. Vlaho upozorava bih izdvojio dvije. Prva je ona koja nam prijeti demografskim izumiranjem. Već sam spominjao da je broj rođenih u našem Dubrovačkom rodilištu prošle godine po prvi put pao ispod tisuću. Naravno, na to se nadovezuje i pitanje našeg starenja jer smo već sada među deset najstarijih nacija na svijetu, a prema prognozama već 2050. godine u Hrvatskoj će jedna trećina stanovnika imati više od 65 godina. Ovom dodajem za našu lokalnu zajednicu upozorenje da se ne znamo odgovorno ponašati s kulturnom baštinom koja nam je predana i koju smo obogaćenu, a ne osiromašenu, pozvani prenijeti idućoj generaciji.
Dijagnoza je nužna da bismo mogli nešto poduzeti, ali, želimo li stvari poboljšati, nije dovoljna. Želimo li izlječenje, lijeku zaštite koju nam sv. Vlaho nudi, trebamo dodati i svoj osobni doprinos. To je ono na što je mislio sv. Vlaho kad nam je poručio da se „unaprijedak (čuvamo) sami velikim oprezom.“ U situaciji desetog stoljeća to je značilo pojačati stražu na bedemima. U kasnijim stoljećima je značilo imati dobre i pravedne zakone, razvijati trgovinu, diplomaciju, ulagati u znanost i kulturu, ponovo graditi srušeno i zapaljeno voditi brigu o najslabijima, starima i napuštenima, i sl. U situaciji dvadeset i prvog stoljeća svemu tome bih, kako na našoj lokalnoj, tako i na onoj nacionalnoj razini, dodao konstruktivnu raspravu o našoj prošlosti jer je to nešto što nas i dalje guši i koči nam hod prema naprijed, ali i još važniju konstruktivnu raspravu o tome što je dobro za našu sadašnjost i što osigurava našu budućnost. U toj bismo raspravi, koja će se dodirnuti i onog demografskog pitanja i onog našeg pitanja prema kulturi, ali i mnogih drugih pitanja od vitalnog značenja, trebali svi sudjelovati želimo li ozdravljenje. To, međutim, sudjelovanje ne smije polaziti od partikularnih, nego od općeg interesa, u skladu s našim poznatim geslom: „Obliti privatorum, publica curate“, koje u onom „privatorum“, sadrži ne samo privatne, nego i obiteljske, ali i stranačke i sve druge interese za koje ne možemo reći da su javni, odnosno da su u interesu sviju.
S ovim mislima želim uputiti pozdrav svima vama drage Dubrovkinje i Dubrovčani, želeći vam blagoslovljenu Festu sv. Vlaha i Dan grada. Osobit pozdrav Vama poštovana gospođo Nada Medović, povjerenice vlade RH za grad Dubrovnik. Čestitam Vam na izboru na tu odgovornu službu, dok na Vas i Vaše služenje ovom gradu u veoma delikatnom razdoblju kroz koje trenutno prolazi, zazivam duh Božje mudrosti i obilje njegovog blagoslova. Istu mudrost i blagoslov, uz uvažavanje i poštivanje onih koji misle drukčije, molim i za sve one koji će se kandidirati na idućim izborima, a osobito one koji će pobijediti i preuzeti odgovornost za ovaj grad. Srdačan pozdrav i čestitke za Festu članovima Vlade RH i zastupnicima u Hrvatskom saboru i Europskom parlamentu s našeg područja. Pozdrav i čestitka i županu Nikoli Dobroslaviću, njegovom zamjeniku Davorku Obuljenu, predsjedniku županijske skupštine Ivanu Margaretiću, poštovanim županijskim vijećnicama i vijećnicima, načelnicima i izaslanicima općina. Srdačan pozdrav i čestitke za Festu i rektoru Sveučilišta u Dubrovniku prof. dr. sc. Nikši Burumu sa suradnicima, kao i svim drugim predstavnicima znanstvenog, kulturnog i gospodarskog života našega Grada i Županije. Srdačan pozdrav s čestitkama članovima različitih udruga, osobito onih proizišlih iz Domovinskog rata, policajcima koji se brinu za našu sigurnost i novinarima koji o svemu izvješćuju javnost.
Pozdrav i čestitke za Festu zaštitnika naše biskupije sv. Vlaha i vama, draga braćo i sestre vjernici, iz grada i iz drugih dijelova biskupije, osobito vama poštovani ovogodišnji festanjuli Luko Šoletiću i Vlaho Violiću, te vama poštovani članovi Stolnog kaptola, rektore crkve sv. Vlaha don Toma Lučiću, dekani, predvoditelju trodnevnice don Josipe Barišiću, drugi župnici, poštovane redovnice i redovnici, bogoslovi, sjemeništarci, novaci, članovi župnih vijeća, zborova, bratstava i bratovština, barjaktari i trombunjeri. Osobit pozdrav i čestitke tebi, dragi don Petre Paliću, novoizabrani generalni tajniče HBK, a do sada generalni vikaru Dubrovačke biskupije. Želim ti u ime svih svećenika, posvećenih osoba i vjernika Dubrovačke biskupije, kao i u osobno ime, zahvaliti za vjerno vršenje službe generalnog vikara, ali i zaželjeti ti obilje Božjeg blagoslova u novoj odgovornoj službi Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. Pozdravljam i čestitam i don Stanka Lasića, koji će uskoro preuzeti službu v. d. generalnog vikara te mu srdačno zahvaljujem na njegovoj spremnosti da se, usprkos svojim godinama, u ovoj specifičnoj situaciji stavi na raspolaganje ovoj partikularnoj Crkvi ondje gdje ga ona treba.
Zadovoljstvo mi je u ime svih nas pozdraviti i goste našeg grada i biskupije. Ponajprije srdačno pozdravljam braću u episkopatu: mons. Želimira Puljića, zadarskog nadbiskupa i predsjednika HBK, mons. Marina Barišića, splitsko-makarskog nadbiskupa i našeg metropolita, mons. Tomislava Rogića, šibenskog biskupa, koji je po prvi put među nama pa mu u ime svih nas još jednom čestitam, mons. Antu Ivasa, šibenskog biskupa u miru, koji je pomlađen umirovljenjem nastavio dolaziti na naše zajedničke susrete i feste pa mu posebno zahvaljujem, mons. Juru Bogdna, vojnog ordinarija koji je također prvi put s nama nakon svoga biskupskog posvećenja pa mu isto tako čestitam. Večeras će nam se pridružiti, također po prvi put nakon biskupskog posvećenja, i mons. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup. Osobit pozdrav tebi dragi mons. Egidije Ivane Živkoviću, biskupe biskupije Željezno (Eisenstadt) koji ćeš predvoditi središnje misno slavlje ovogodišnje Feste sv. Vlaha, povezujući naša dva jubileja, onaj 1700. obljetnice rođenja za nebo našeg nebeskog zaštitnika sv. Vlaha i onaj 1700. obljetnice rođenja za ovozemaljski život sv. Martina, nebeskog zaštitnika Željeznog i Željezanske biskupije. Pozdrav upućujem i mons. Miroslavu Vidoviću, generalnom vikaru Splitsko-makarske nadbiskupije i tajniku biskupa Splitske metropolije i mons. Jurju Batelji, postulatoru kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca. Među nama su s. Marangela Galić, provincijalka Službenica milosrđa i s. Kaja Ljubas, provincijalka Marijinih sestara, pa i njih rado pozdravljam, želeći im dobrodošlicu u naš grad i biskupiju. Srdačan pozdrav i svim drugim gostima našeg grada: zastupnicima u Hrvatskom saboru, djelatnicima u Vladi RH, predstavnicima diplomatskog i konzularnog zbora, predstavnicima vjerskih zajednica – s nama su uz naše redovite goste iz Srpske pravoslavne crkvene općine u Dubrovniku, Židovske općine u Dubrovniku i Medžilisa islamske zajednice u Dubrovniku i predstavnici Makedonske pravoslavne Crkve. Pozdrav i povijesnim postrojbama koji svojim prisutnošću obogaćuju našu Festu, kao i brojnim hodočasnicima i hodočasnicama, među kojima osobito ističem one iz najpoznatije hrvatske dijaspore, iz Gradišća, čiji je član i biskup Egidije, kao i one iz najpoznatije dubrovačke dijaspore, Janjeva i Letnice, koji su svake godine, pa tako i ove, vjerni dionici naše Feste. Već je postalo uobičajeno da nam organizirano dođu i hodočasnici iz Šibenske biskupije te ih srdačno pozdravljam na čelu s njihovim zauzetim župnikom don Krešom Matešom. Neka njihov primjer bude poticaj i nama u Dubrovniku da se uključimo u slavlja blagdana zaštitnika drugih biskupija u Splitskoj metropoliji.
Pozdrav i zahvala na kraju i tebi dragi naš sv. Vlaho. Ovom pozdravu pridružujemo molitvu i želju da nam, kao naš zagovornik, naš parac, i u ovom našem vremenu „tijelu zdravlje isprosi(š), a mir udijeli(š) pameti“, „kako ono i oće(š) ako Bog da. Amen, da Bog da!“
Živio sv. Vlaho!
