Spomen-ploču Matice hrvatske, u povodu 50. obljetnice Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, njezinim poticateljima, piscima i potpisnicima otkrili su u utorak predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović i jezikoslovac Marko Samardžija u predvorju Matice hrvatske u Zagrebu.
Pozdravnu riječ održao je predsjednik Matice hrvatske, akademik Stjepan Damjanović, a zatim je slijedio govor profesora Marka Samardžije: “Pola stoljeća Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”. Program je sadržavao i izbor stihova iz lirike o hrvatskom jeziku, koje je govorila Ana Kranjčić.
Prof. Samardžija:”Hrvatske su ustanove zahtjevale ravnopravan položaj hrvatskog jezika u Jugoslaviji”
Predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović podsjetio je kako se ove godine navršilo 50 godina od objave “Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika”. Nastala je, kako je naveo, u Matici hrvatskoj, potpisalo ju je 18 hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova, a objavljena je u tjedniku “Telegram” 17. ožujka 1967.
Po riječima prof. Samardžije, hrvatske su ustanove, pozivajući se na načelo suverenosti i jednakopravnosti zahtijevale ravnopravan položaj hrvatskoga jezika u Jugoslaviji, njegovu punu afirmaciju u svim životnim sferama, njegovo slobodno oblikovanje i funkcioniranje u skladu s hrvatskom jezičnom tradicijom.
Ocijenio je kako je Deklaracija uzbunila političke duhove u Jugoslaviji te napomenuo kako su njezini autori i potpisnici izrugivani na brojnim organiziranim skupovima, sudski gonjeni i kažnjavani.
“Prošlo je pola stoljeća od toga vremena”, istaknuo je dodavši kako je Hrvatska u međuvremenu postala samostalnom državom, a hrvatski jezik jedan od jezika Europske unije i jezik kojim se u hrvatskom društvu služimo kako je to i s drugim jezičnim standardima u drugim sredinama.
“Sve se to dogodilo”, naglasio je Samardžija, “usprkos političkoj osudi i prešućivanju u narednim dvama desetljećima, a Deklaracija je sve do 1990. postojano i snažno utjecala na stanje svijesti u hrvatskoj jezičnoj zajednici u vezi s vlastitim jezikom.”
Donošenje Deklaracije 1967.
Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika bio je proglas kojega su 1967. objavili hrvatski jezikoslovci, u okolnostima pokušaja zatiranja posebnosti hrvatskog jezika u komunističkoj Jugoslaviji. Objavljivanje deklaracije u tom ozračju predstavljalo je hrabar korak, a neki od potpisnika bili su i kažnjeni zbog toga. Taj čin bio je važan događaj i kao uvod u Hrvatsko proljeće, kroz koje dolazi do jačeg izražavanja hrvatskih nacionalnih težnji.
Deklaracija je objavljena u tjedniku Telegram 17. ožujka 1967. s potpisima osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Tekst Deklaracije sastavila je tjedan dana prije u prostorijama Matice hrvatske skupina znanstvenika, književnih i kulturnih radnika (Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić, Vlatko Pavletić), a Upravni odbor Matice hrvatske tekst je 13. ožujka 1967. prihvatio i razaslao na potpisivanje.
Već 15. ožujka Deklaraciju je potpisalo tadašnje Društvo književnika Hrvatske, a ubrzo zatim i druge ustanove: PEN–klub, Hrvatski centar, Hrvatsko filološko društvo, Odjel za filologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Odjel za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Institut za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Institut za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zadru, Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Katedra za povijest hrvatskog jezika i dijalektologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Katedra za jugoslavenske književnosti Filozofskoga fakulteta u Zadru, Katedra za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Katedra za noviju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Institut za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Institut za nauku o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Staroslavenski institut u Zagrebu i Društvo književnih prevodilaca Hrvatske.
