Pod nazivom „Kultura sjećanja“ otvorena je 23. lipnja 2017. u galeriji „Zvonimir“, Bauerova 11 u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog društva političkih zatvorenika izložba radova bivših političkih zatvorenika.
Mnogobrojne fotografije, dokumenti, pisana sjećanja, sudske presude na desetak godina samo zbog izgovorene riječi, razgovora ili pjesme koji nisu bili po volji jugoslavenskom režimu, brojni primjerci “Političkoga zatvorenika” – glasila Hrvatskoga društva političkih zatvorenika (HDPZ), neki su od sadržaja te izložbe na kojoj se dugo i sustavno radilo, posvjedočio je predsjednik HDPZ-a Marko Grubišić.
Izložbu je otvorio predsjednik HDPZ-a mr. Marko Grubišić, o nastanku ideje i koncepciji same izložbe govorila je gospođa Zorka Zane, a nazočnima se obratio i akademik Dubravko Jelčić kratkim govorom čija je glavna misao bila istina. Do istine se uvijek dolazilo teško, dugo i mukotrpno. Za istinu treba hrabrosti, strpljenja i ustrajnosti.
U Povjerenstvu za suočavanje s prošlošću nema političkih zatvorenika
Grubišić je pozvao sve zainteresirane, kako je rekao, “i lijeve i desne, a naročito članove novoga tzv. Povjerenstva za suočavanje s prošlošću (kolokvijalni naziv za Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima koje je u ožujku ove godine osnovala Vlada) da posjete izložbu u 14 dana njezina trajanja, ne bi li ih gradivo koje se ovdje nalazi i ove ljudske sudbine motivirale da ipak počnu raditi”.
Istaknuo je da koristi ovu prigodu i da poruči “svoj gospodi iz Povjerenstva kako će se na izložbi osvjedočiti da je učinjena velika pogreška i velika nepravda jer u tome povjerenstvu nema ni jednoga političkog zatvorenika”.
Zahvalio je svima koji su predano radili na ostvarenju izložbe, a poimence je spomenuo Zorku Zane, Marijana Čuvala, Fabijana Dumančića, Tomislava Majića, Tomu Burića, Anđelka Mijatovića, te predstavnice “Kruga za Trg” Miru Dulčić i Srnu Matijević, kao i stručnoga suradniku HDPZ-a akademskoga slikara Miljenka Romića.
Dvadeset godina zatvora za Juru Zovka bez ikakva dokaza
Kroz jugoslavenske istražne zatvore, logore i kaznionice od 1945. do 1990. prošle su desetine tisuća ljudi, podsjetila je članica HDPZ-a Zorka Zane koja je podrobno upoznala brojne posjetitelje sa sadržajem izložbe.
Dodala je kako je izložba bila planirana već prije četiri godine, ali zbog objektivnih razloga tada nije realizirana. Zane je rekla kako danas kada se mnogo govori da treba ‘preskakati’ prošlost i da ‘krećemo’ u budućnost želi istaknuti da je “čovjek bez povijesti čovjek bez korijena, a čovjek bez korijena je čovjek bez duše”.
Govoreći o izložbi posebice je izdvojila časopis “Politički zatvorenik” koji, podsjetila je, kontinuirano izlazi od 1990. i sada je već ‘dosegnuo’ 270. broj. Ocijenila je kako je riječ o iznimno kvalitetnom časopisu koji je internacionalno priznat kao jedan od najboljih tranzicijskih časopisa. Na stranicama toga časopisa, rekla je Zane, “nizale su se sudbine naših ljudi i opisi njihovih patnji i borbi”, dodavši kako je na izložbi predočena i građa za bibliografiju publikacija svih političkih zatvorenika, kao i onih koji su o njima pisali.
Kao veliki prinos izložbi izdvojila je dokumentaciju – sudske presude izložene u staklenim vitrinama, presude od pet i više godina zatvora za ‘sitne stvari’. Kao primjer navela je sada već pokojnoga Juru Zovka koji je, istaknula je Zane, “odsjedio 20 godina u zatvoru bez dokazane krivnje”. Ukazala je i na izložene panoe o stratištima koje je za izložbu dala građanska inicijativa “Krug za Trg”, a odnose se samo na stratišta iz okolice Zagreba.
Živimo u vremenu istine, ali put do nje nije kratak, nije jednostavan i nije lak
Akademik Dubravko Jelčić istaknuo je kako živimo u vremenu u kojemu je “nastupilo doba istine, ali put do istine nije kratak, nije jednostavan i nije lak”.
“Istina je nešto što se obično teško osvaja, uz istinu mnogi obično teško pristaju, mnogi ne pristaju nikada i nikada ju ne prihvate, ali oni koji jedino u istini vide smisao svoga života oni se bore neumorno za osvajanje te tvrđave jer samo tako možemo osigurati sretnu budućnost, a istina je to što vidimo na izložbi – te žrtve to je naša istina”, rekao je Jelčić.
Smatra da ćemo “dok ne dokažemo tu istinu i ne prislimo one koji ju negiraju da ju prihvate istinu, teško ostvariti budućnost kojoj se svi nadamo”.
Najbrojniji izlošci bile su knjige bivših političkih zatvorenika, vrijedna svjedočanstva teških vremena u bivšoj Jugoslaviji i teror režima prema „drugačije mislećima“.
Izložene su i slike koje su naslikali pojedini bivši zatvorenici.
Dirljivi su bili i neki predmeti npr. obična limenka koja je služila kao posuda za hranu, kao žlica, čaša ili kao pribor za pranje. Iz ženskog logora Požega izložen je spomenar u kojem su robijašice citirale poznate stihove hrvatskih pjesnika i često ih popratile crtežima.
Unatoč strašnim uvjetima u kojima su živjele (godine 1947./48.) njihovo pouzdanje u Boga i ljubav prema Hrvatskoj bilo je nesalomljivo.
Pozornost posjetitelja privlačili su i dokumenti npr. otpusnice iz zatvora, karakteristike o pojedinim zatvorenicima napisane od strane zatvorskih vlasti, presude i ostali dokumenti.
Udruga „Krug za Trg“ ustupila je za tu priliku fotografije mladića koji su likvidirani odmah po završetku rata bez suđenja. Bilo je tu studenata, bogoslova, vojnika.
Ova izložba je uvod u veliki projekt HDPZ-a, a to je muzej sjećanja na komunistički teror prema Rezoluciji vijeća Europe 1481 kojeg su već ostvarile gotovo sve post- komunističke zemlje.
Sjećanje je oblik pravednosti!
Izložba će biti otvorena do 10. srpnja 2017. od 10 – 18 sati, ulaz slobodan.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
