Na koljenima kako bi svi zajedno molili Boga mira, onkraj religijskih podjela, sve dok ne osjetimo sram zbog rata, slušajući krik patnika. Jutros je tijekom mise u Domu Svete Marte Papa Franjo ovim riječima protumačio duh današnjeg putovanja u Asiz, navodi hr.radiovaticana.va.
“Ne postoji bog rata”, ističe papa. Jer rat i neljudskost bombe su djelo zloga, a on želi ubijati. Bombe siju smrt i ranjavaju, priječe humanitarnu pomoć djeci, starijima, bolesnima. Zato sve vjere i religije moraju zajedno moliti i plakati za mir, u vjeri da je Bog – Bog mira.
Današnji susret u Asizu događa se zbog molitve, a ne zbog predstave. Zbog molitve za mir: najavljuje Papa Franjo. Diljem svijeta su danas okupljeni na molitvu katolici, kršćani, vjernici, svi ljudi dobre volje, svake vjere, jer Papa naglašava: “svijet je u ratu! Svijet trpi!”
“Prvo čitanje završava ovim riječima: ‘Tko zatvori uši pred krikom siromaha, i sam će moliti i neće čuti odgovora’ (Izreke 21,13). Ako danas ne čujemo krik ljudi što trpe pod bombama, zbog trgovine oružjem, može nam se dogoditi da i mi sami ne dobijemo odgovora, kad na nas dođe red. Ne možemo zatvarati uši pred krikom naše braće i sestara što trpe zbog rata”.
Mi rat ne vidimo, tvrdi Papa Franjo. Prestrašimo se zbog terorističkog napada, no to nije ništa u usporedbi s onim što se događa u zemljama gdje danonoćno padaju bombe, i ubijaju djecu, starije, muškarce i žene. Je li rat daleko, pita se Papa: “Ne, blizu je, jer tiče se sviju. Rat počinje u srcu”.
“Neka nam Gospodin daruje mir u srcu i odstrani svaku lakomost, pohlepu, sukob. Ne! Mir, mir! Neka naše srce bude srce ljudi mira. I onkraj podjela: svi, svi, svi! Jer svi smo djeca Božja. A Bog je Bog mira. Ne postoji bog rata: zli čini zlo, đavao, koji želi ubiti sve”. Tu ne smije biti vjerskih podjela, nastavlja papa Franjo. Nije dovoljno Bogu zahvaljivati jer nas se rat ne dotiče. Budimo zahvalni, ističe Papa – ali mislimo i na druge.
“Mislimo danas ne samo na bombe, mrtve i ranjene, nego i na ljude, djecu i starije, kojima ne stiže humanitarna pomoć, ni hrana, ni lijekovi. Gladni su i bolesni. Zato što bombe stoje na putu. I dok danas molimo, bilo bi lijepo da se svatko od nas posrami, zbog onoga što su ljudi, naša braća, kadri učiniti. Danas je dan molitve i pokore, plača za mir. Dan za slušanje krika siromaha. Taj krik otvara srce za milosrđe i ljubav, i spašava nas od egoizma”, poručio je na kraju papa Franjo.
Papa Franjo dolazi u utorak u Asiz, u Umbriji, u središtu Italije, gdje se završava Međureligijski molitveni susret koji već trideset godina promiče mir kroz međureligijski dijalog.
U 16.00 sati svi će se sudionici povući na molitvu za mir. Molit će u isto vrijeme, ali na različitim mjestima kako bi svatko mogao moliti na svoj način, nakon čega će se sastati na zajedničkoj svečanosti gdje će se pročitati poruka mira.
Jedna izabrana žrtva rata, Bartolomej I., japanski budistički vođa, te po jedan musliman i židov govorit će na toj svečanosti prije obraćanja Svetog Oca.
U prilikama oružanih sukoba u Africi i na Bliskom istoku u kojima stradaju kršćani i drugih terorističkih napada koji se čine u ime islama, ovaj godišnji skup ima zadaću onemogućiti da se širitelji mržnje skrivaju iza velikih religija.
“Danas više nego ikad trebamo mir dok je rat sveprisutan u svijetu”, priznao je u nedjelju papa Franjo tijekom molitve Angelusa na Trgu svetog Petra u Rimu.
“Slijedeći primjer svetog Franje Asiškog, čovjeka bratske ljubavi i nježnosti, svi smo pozvani dati svijetu snažno svjedočanstvo naše zajedničke zauzetosti za mir i pomirbu među narodima”, dodao je.
Franjo Asiški – po kojemu je Papa izabrao ime – osobito se istaknuo mirovnim posredovanjem u Petom križarskom ratu u 13. st. vodeći dijalog s ajubidskim sultanom. Taj je prizor oslikan u velebnoj bazilici podignutoj njemu u čast, ispred koje će Papa u utorak održati govor.
Prvi ovakav međureligijski susret održan prije 30 godina na prijedlog pape Ivana Pavla II., označio je povijesni trenutak za Katoličku crkvu i približavanje religija koje nerijetko dijele višestoljetni sukobi.
Od nedjelje petstotinjak predstavnika različitih vjerskih tradicija i laici sudjeluju u nizu okruglih stolova na temu terorizma, okoliša, migranata, Iraka, uz 12.000 slušatelja.
Zahvaljujući dijalogu kršćana i židova “izašli smo iz tisućljetnih stereotipa međusobnog prijezira i odbacili mišljenje o židovskom narodu kao o bogoubojici”, izrazio je zadovoljstvo veliki rabin Milana Alfonso Arbib. “No nedostatak dijaloga je što ga često vode elite”, upozorio je, dodajući da se u svijetu zapaža obnova antisemitizma i vjerske nesnošljivosti.
Mohammed Sammak, politički savjetnik velikog libanonskog muftije ocjenjuje da je “hvatanje ukoštac s temom vjerskog ekstremizma ponajprije zadaća muslimana koji svoju vjeru moraju osloboditi samovolje u tumačenju islama kojim se ekstremisti koriste kao instrumentom osvete i totalitarnog pokreta u ime religije”.
U zadnjih 30 godina katolička Zajednica svetog Egidija organizira te susrete u drugom gradu, s ‘obiteljskom fotografijom’ na kraju susreta koja se odlikuje šarenilom što je toliko iznenadilo svjetsku javnost 1986.
Marco Impagliazzo, predsjednik Svetog Egidija misli da “treba pokazati sliku jedinstva”, koje je jedini odgovor na terorizam što “dijeli i želi destabilizirati nasiljem”. “Asiz želi biti odgovor na pesimizam”, istaknuo je, reagirajući na kritike u vezi s djelotvornošću takvog dijaloga između ionako umjerenih čelnika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
