U samom središtu Petrinje nalazi se župna crkva posvećena sv. Lovri mučeniku. Prva crkva na današnjem mjestu izgrađena je 1781., no u srpskoj agresiji na Hrvatsku crkva je do temelja srušena i uklonjen joj je svaki trag. Nakon operacije Oluja, u kojoj je Petrinja oslobođena, počelo se s rekonstrukcijom crkve. Na istom mjestu izgrađena je nova crkva koja je dovršena 2001. godine, a svojim vanjskim izgledom podsjeća na staru crkvu. Nažalost unutarnje uređenje nije moguće obnoviti jer je crkva bila u potpunosti razrušena te ono još uvijek traje.
Prva crkva na današnjem mjestu počela se graditi u ožujku 1780. godine, a dovršena je i svečano posvećena na blagdan sv. Lovre već sljedeće godine, 10. kolovoza 1781. Pokroviteljica nove crkve bila je carica Marija Terezija, a crkva sv. Lovre nije bila tipizirana poput ostalih graničarskih crkava. Crkva je bila jednobrodna barokno – klasicistička građevina. Na prostoru banske Krajine isticala se kao stilski najmodernija u posttridentskom duhu s inventarom u klasicističkom stilu, a u uređenju inventara crkve sudjelovali su brojni umjetnici. Župna crkva posvećena sv. Lovri bila je spomenik 0 – kategorije, upisana u Registar spomenika kulture Hrvatske. Nad glavnim ulazom u crkvu bila je zabilježena godina gradnje – 1780. s tekstom iz Prve poslanice Korinćanima: „Ako tko pak hram Božji obeščasti, razorit će njega Bog.“
Crkva je tijekom godina uređivana te nekoliko puta obnavljana, a u srpskoj agresiji na Hrvatsku do temelja je srušena. Posljednji svečani događaj u župi bila je krizma u lipnju 1991. Samo dva mjeseca kasnije, blagdan sv. Lovre slavljen je u ratnom okruženju, no ipak se okupio velik broj vjernika. Sve je posebno iznenadio dolazak kardinala Franje Kuharića koji je tom prilikom u propovijedi izrekao poznate riječi: „Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu. Ako je razorio moju crkvu, ja neću dirnuti njegovu, dapače čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću igle uzeti iz njegova. Ako je ubio mog oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, ali to je Evanđelje zalog pobjede.”
Tijekom rujna 1991. crkvu su u više navrata gađali topništvom, a nakon okupacije Petrinje, Srbi i pripadnici jugoslavenske narodne armije, minirali su crkvu i potpuno ju srušili 18. ožujka 1992. Tijekom srpske okupacije svi ostaci crkve odvezeni su s mjesta na kojem se nalazila i tako je izbrisan svaki trag postojanja župne crkve sv. Lovre. Planovi za izgradnju nove crkve počeli su još u progonstvu, a projekt rekonstrukcije župne crkve predstavio je tadašnji hrastovački i petrinjski župnik Vlado Košić. Predstavljajući projekt naglasio je da se ne želi graditi nova crkva, već rekonstruirati staru crkvu kakvu svi pamte jer to je težnja za očuvanje identiteta.
Nakon oslobađanja Petrinje u operaciji Oluja na mjestu crkve bila je samo livada, a temelji su se tek negdje nazirali. Odmah se krenulo s obnovom župne crkve i ostalih sakralnih objekata u Petrinji, a prva sv. Misa slavljena je na blagdan sv. Lovre 10. kolovoza 1995. na ruševinama stare crkve. Ogranak Matice hrvatske Petrinja organizirao je prikupljanje mramornih ploča iz razorene crkve koje su odvezene u selo Luščani, a koje je neprijatelj koristio za utvrđivanje svojih položaja i nasipavanje putova. Ploče su vraćene u Petrinju i ugrađene u novu podnu mramornu podlogu crkve sv. Lovre.
Crkva je vrlo brzo izgrađena i svojom vanjskom vizurom podsjeća na staru župnu crkvu, no uređenje interijera je sustavno i dugotrajno. Na blagdan sv. Lovre 1996. kardinal Franjo Kuharić blagoslovio je temelje buduće crkve. Nova crkva izgrađena je na starim temeljima te u detalje ponavlja oblikovanje i arhitektonsku dekoraciju negdašnje crkve. Unutrašnje uređenje nije moguće obnoviti jer je crkva bila temeljito razrušena i tim činom nepovratno je izgubljena velika povijesna, duhovna i kulturna baština.
Prvu sv. Misu na novopostavljenom oltaru izrađenog od mramornih ploča služio je dr. Vlado Košić. U crkvu je postavljeno i 14 postaja Križnog puta, 14 brončanih reljefa kipara Lovre Findrika. Na blagdan sv. Lovre 2000. godine novoizgrađenu župnu crkvu posvetio je mons. Josip Bozanić i tom prigodom u oltar su ugrađene moći blaženoga Alojzija Stepinca. U svojoj propovijedi mons. Josip Bozanić rekao je: „Rušenje ove crkve bio je znak mržnje koju su dopustili predstavnici srpske zajednice u ovom dijelu Hrvatske. Oni su htjeli da sve ostane spaljeno, bez traga i svih onih koji su ovdje ranije živjeli. Ali mi smo danas opet ovdje, ponosni i sretni u obnovljenoj crkvi. Mi molimo za oproštenje, ali ne želimo zaboraviti i obezvrijediti prošlost, da ne bi zaborav opet omogućio ponavljanje.“
Vanjski dio crkve u potpunosti je dovršen za Lovrenčevo 2001. Tijekom sljedećih godina u crkvu su postupno postavljani novi kipovi, vitraji, krstionica, svetohranište, a nedavno i orgulje te je crkva polako uređivana. Na vanjskom dijelu crkve kod ulaza postavljena je i spomen-ploča koju je blagoslovio biskup Vlado Košić, na ploči je grb Sisačke biskupije ispod kojeg je sljedeći tekst: „Župna crkva Bogu posvećena u čast Svetoga Lovre u Petrinji bila je sagrađena 1780. godine na mjestu starije crkve. U Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine Petrinja je okupirana. U srpskoj agresiji crkva je potpuno srušena 18. ožujka 1992. godine i uklonjen joj je svaki trag. Nakon Domovinskog rata sagrađena je nova crkva istovjetnog oblika na istom mjestu. Posvećena je 10. kolovoza 2010. godine.”
Crkva sv. Lovre mučenika samo je jedna od sakralnih građevina koje su uništene tijekom srpske agresije na Hrvatsku. Potpunim razaranjem crkve nepovratno je izgubljena povijesna, kulturna i duhovna baština. Svjesni važnosti i simbolike sakralnih građevina Petrinjci su zajedno sa svojim župnicima odmah nakon oslobođenja grada počeli s obnovom crkve. Zahvaljujući njihovu zalaganju crkva sv. Lovre mučenika danas ponovno stoji na istom mjestu u središtu grada kao podsjetnik na prošlost i stradanja koja su proživjeli tijekom Domovinskog rata.
Dio podataka za članak preuzet je iz knjige autora Ivana Rizmaula, “Obnova sakralnih objekata župe svetog Lovre u Petrinji 1995.-2015.”
