U svojoj knjizi “Čudesni život Josipa Broza Tita”, hitu na tržištu knjiga (tiskao ju je David Tasić, poznati član grupe, s Janezom Janšom, uhićene pod optužbom za raspad Jugoslavije), slovenski književnik Žarko Petan otkriva da je Tito prije smrti zatražio u ljubljanskoj bolnici 1980. svećenika!
Komunistički diktator Josip Broz Tito umro je 4. svibnja 1980. u Ljubljani.
Je li KOS dao ubiti svećenika koji je ispovijedio Tita u Ljubljani?
“Dok je Josip Broz ležao u ljubljanskom Kliničkom centru”, piše Petan, “u veljači 1980. poželio je porazgovoriti s duhovnikom! Zadatak je Crkva povjerila svećeniku Frančeku Križniku (rođenom 17. srpnja 1944., Šmarje pri Jelšah), tada poznatom i javnom protivniku ateizma i komunizma. Križnik se uputio na poziv u Klinički centar, ali sigurnosna služba Titovih čuvara nije dopustila prilaz diktatoru. Kad je Broz ponovio želju, poslali su po svećenika, koji je otišao u bolnicu i obavio dugi razgovor s Josipom Brozom.
Uskoro, u ožujku, duhovnik i svećenik Križnik otišao je na studijsko putovanje u SR Njemačku, gdje je 28. ožujka poginuo u nejasnim okolnostima, pod kamionom kod Düsseldorfa. Očito da je neugodnu priču o tom sastanku struktura vojne policije KOS-a željela trajno zataškati”, zaključuje Petan, a piše vecernji.hr
Anonimno pismo kao upozorenje
Međutim, slučaj spominje u jesen 1980. u Beogradu jezuit p. Anton Župančić, koji je tada djelovao u jugoslavenskom glavnom gradu. A samog Petana upozorilo je na sve nešto drugo. “Mjesec-dva nakon izlaska moje prve knjige o Titu Veseli diktator, ljeti 1994. godine (prevedena je i na hrvatski, op. p.), našao sam u svojem poštanskom ormariću anonimnu poruku pod naslovom Dopuna knjizi Veseli diktator. Odnosila se na događaj sa svećenikom u Kliničkom centru… Nisam do danas našao nijednog provjerenog dokaza, ali sam se domogao informacije da je Franček Križnik otputovao u inozemstvo jer su ga u Sloveniji progonili, a kraj Düsseldorfa se autom na ravnoj cesti zabio izravno u kamion.”
Tito ušutkao Đilasa zbog vjere?
Da je Tito imao neki odnos prema vjeri prisjećaju se i neki svjedoci. Jedan od njih bio je i Đilas. Vraćajući se s pogreba Kidriču, Plavim vlakom u Beograd, Đilas je s podsmijehom dotaknuo temu zagrobnog života. Tito ga oštro prekine: “Ne govorite o tome! Tko zna što je to!” A kad su spalili Kardeljevo tijelo, Tito je komentirao da su ga trebali pokopati na stari kršćanski način. Najizravniji bio je Tito u Zagrebu 1945., kad je pozvao katoličke biskupe na razgovor, ne bi li od njih nagovorio na distanciranje od Stepinca.
Na svojstveno lukav način dao im je na znanje da je i on “katolik i Hrvat”. A to je ponovio navodno dva dana poslije na tajnom sastanku sa samim Stepincem. Iz svoje rane mladosti Tito je rado pričao kako ga je kao ministranta pljusnuo župnik jer mu nije spretno i brzo u sakristiji pomogao obući misnu halju. “Tako sam postao ateist”, objašnjavao je Tito.
Titov grob bez zvijezde – najveća zagonetka
Najveća zagonetka u tom pogledu jest to što na njegovu grobu u Kući cvijeća nema petokrake, prvog simbola komunističke ideologije koji su jugokomunisti stavili u sredinu državne zastave i pod kojim su pogibali mnogi partizani, a poslije rata članovi partije s njom bivali pokapani.
Jedno je sigurno: bez Titove naredbe njegov grob ne bi bio bez toga međunarodnoga komunističkog znaka.
Cijeli tekst pročitajte ovdje