Kardinal Puljić: Sačuvajmo bit Božića, svjedočimo svoju vjeru i riječima i primjerom

“Slavlje Božića je svetkovina, jer slavimo Boga blizoga. Božić nije „praznik“ nego blagdan, jer nam je Bog darovao sve svoje blago, te ne slavimo prazninu nego očitovanu Božju ljubav”, ističe će se u božićnoj poruci svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim ostalim vjernicima koju su uputili vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i vrhbosanski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini Tomo Vukšić.

“Isus rođenjem ulazi u ljudsku stvarnost

Sv. Luka evanđelist zapisa je: „I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2,14).

Jedan župnik dao je Bibliju u slikama jednom đaku nižih razreda. I nakon nekog vremena zapita ga je li pročitao. Odgovorio je: „Cijelu sam pročitao za tjedan dana.“ A na župnikovo pitanje: „Što ti je bilo najljepše u tom čitanju?“ dječak je odgovorio: „Da se Isus rodio među nama.“

To je otajstvo koje slavimo i treba ga doživjeti radosno i s lijepom vjerom: Isus je sišao u našu stvarnost. A dok proživljavamo zbunjenost radi koronavirusa i svih posljedica, dok proživljavamo ozračje javnog mnijenja kojim se ljudima krade nada, upadamo u kušnju da zaboravimo kako je Isus ušao u našu zbilju i tako nam približio Boga i nas približio Bogu. Onako kao što sv. Ivan u Proslovu Evanđelja završava: „Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani“ (Iv 1,18).

Anđeo je u poruci sv. Josipu citirao proročke riječi: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!“ (Mt 1, 22).

Izvor božićne radosti u tomu je što je Bog ušao u našu stvarnost rodivši se kao dijete da bi nam očitovao svoju ljubav i zagrlio nas u našoj stvarnosti. A da bi ta radost vjernika bila potpuna, pripravljamo srca da se Bog, koji je s nama, rodi i u našim srcima. Ta priprava kroz vrijeme Došašća, uz poštivanje odredaba nadležnih vlasti u vrijeme pandemije, neka bude po obavljanju osobne ispovijedi i kroz kajanje, kojim otvaramo srce Isusu da se On u njemu nastani.

Da bi istinski Božićni mir zaživio u nama i među nama, opraštamo jedni drugima jer je i nama Bog oprostio. Taj Božićni mir treba zagrijati naše međuljudske odnose kroz pomirenje i praštanje i izgrađivanje međusobne solidarnosti. Kao što je nas Bog obradovao svojom blizinom, i mi želimo tako svojom ljubavlju, pa makar i skromnim gestama, donijeti radost onima koji nas trebaju i našu pomoć očekuju.

„Doživjeti molitvu kao dijalog s Bogom čiju ljubav osjećamo te kome i sami želimo uzvratiti ljubavlju…. Otvorite svoje srce Bogu, pustite da vas Krist iznenadi! Dopustite mu da vam govori tijekom ovih dana! Otvorite vrata svoje slobode njegovoj milosrdnoj ljubavi!… Doživite osloboditeljsko iskustvo Crkve kao mjesta Božjeg milosrđa i nježnosti prema ljudima“ (Benedikt XVI. za 20. Dan mladih).

Da bismo naučili moliti, prvo naučimo Božju Riječ srcem čitati i slušati. U ovoj Godini Riječi Božje, neka posebno u Božićnom vremenu odjekuje ne samo u našim srcima nego i u našim obiteljima Božja Riječ koja se utjelovila i rodila.

Slaviti božićno otajstvo je put učvršćivanja vjere u osobnom životu, koja će izgrađivati obiteljsko i župsko zajedništvo. Neka to svjetlo vjere obasja našu nadu u život i neka nam pomogne prigrliti život s ljubavlju, koja nam se očitovala i darovala.

Ne dozvolimo da nam ukradu Isusa u slavlju Božića mentalitetom potrošnje ili možda frustracije jer smo ove godine prinuđeni skromnije materijalno slaviti. Narodna izreka veli: nije bogat onaj tko puno ima, nego tko je i s malim zadovoljan. Ne dajmo se zavesti javnim mnijenjem koje, jurnjavom u potrošnju, nameće zaborav Isusa u slavlju Božića. Posebno je opasno što je nastala klima da se troši više nego se ima, pa onda nakon toga nastane napetost kako vratiti potrošeno. Nažalost, nije to napast samo pojedinaca nego i cijelog društva. Naspram tomu, slavlje Božića je svetkovina, jer slavimo Boga blizoga. Božić nije „praznik“ nego blagdan, jer nam je Bog darovao sve svoje blago, te ne slavimo prazninu nego očitovanu Božju ljubav.

Zapažamo da se sekularizirani svijet počeo stidjeti imena Božić i čak ne spominjati Isusa. A mi, sačuvajmo bit Božića i tako svjedočimo svoju vjeru i riječima i primjerom.

U tom duhu želimo posebno da Božić u svima probudi iskrenu ljubav prema životu. Neka to dožive djeca: ne toliko da ih zatrpamo darovima nego neka u srcu osjete da su prihvaćena i vrednovana te ih približimo Isusu i Isusa njima. Zato vama, djeco, želimo istinski radostan i blagoslovljen Božić.

Kao što se Isus udomio na zemlji kroz nazaretsku Obitelj, neka istinski donese radost, mir i slogu u svaku našu obitelj da svi znaju vrednovati život od samoga začeća do prirodne smrti.

Svim bolesnima, razočaranima, onima koji su izgubili nadu, božićno svjetlo neka donese utjehu i probudi pouzdanje u Boga, koji nam se približio i kroz božićno dijete očitovao svoju ljubav.

Neka svaki čovjek u svom životu i radu prepozna u ovom božićnom Djetetu izvor radosti i snage suočavajući se sa svagdašnjicom i svim izazovima.

Pandemija koronavirusa nametnula je pravilo fizičke distance jednih od drugih kako bi se smanjila opasnost širenja zaraze. I dok tako uzajamno čuvamo svoje fizičko zdravlje, srcem možemo i trebamo biti blizu jedni drugima i istinski izražavati radost Božića i uputiti iskrene čestitke.

Čestitajući Božić želimo vam svima dobro zdravlje u tijelu i duši. I neka vas dragi Bog čuva, a Isusova Majka, zdravlje bolesnih, neka vas zagovara.

Čestit Božić i sretna Nova Godina!”